Znakovi pored puta i usputne poruke
Prije par mjeseci putujući prema Hercegovini primijetila sam da su nazivi svih mjesta kroz koje sam prolazila kao i putokazi prebojeni crnim sprejem. Napisala sam o tome par redaka u nekoj od kolumni. Prije par dana pročitah šturu, gotovo agencijsku vijest u sarajevskom "Oslobođenju" u rubrici Vijesti. Ne bi bilo ništa sporno da u jednoj dnevnoj novini uistinu čitamo agencijske vijesti, ali kako je riječ o dnevnoj novini u kojoj se svakodnevno komentira sve i svašta, ideologizira o svemu i svima, onda je ovako objavljena vijest zaista zaslužila da bude malo detaljnije analizirana.
Tekst počinje: "Nepoznate osobe su po tko zna koji puta uništili ćirilična slova na cestovnim znakovima izražavajući tako netrpeljivost prema pismu koje koristi srpski narod u BiH. O ovoj pojavi treba ozbiljnije povesti računa, sankcionirati odgovorne i apelirati na građane da se suzdrže od ovakvog oblika ispoljavanja nacionalne netrpeljivosti..."
E tekst ne počinje niti slučajno tako nego ovako: "Uništavanje novopostavljenih saobraćajnih znakova s natpisima na ćirilici i latinici u BiH izraženo je u onim mjestima gdje živi nesrpsko stanovništvo, i u FBiH i u RS-u, izjavila je portparol Puteva RS-a Natalija Popadić." Zašto je ovo i kojim povodom izjavila portparol Puteva teško je iz teksta saznati, naime nemoguće. No ako zanemarimo razloge zbog kojih je uredništvo odlučilo objaviti ovaj nedorečeni tekst-informaciju, nemoguće je previdjeti činjenicu da se kroz cijelu BiH mogu vidjeti prefarbani natpisi na kojima je uništen svaki trag ćirilice. Da li je ovdje posrijedi neki izljev bijesa neodgojenih osoba ili se iza ove pojave koja traje krije jedna sasvim druga poruka? Da li je ovu izjavu trebao dati predstavnik Puteva RS-a ili je bilo za očekivati da će odgovorni u Federaciji apelirati da se ova pojava zaustavi? Da li je moguće da ovaj vandalski čin nije za proteklih godinu dana nitko primijetio iz slobodarskih medija Sarajeva, onih medija koji se ne boje nikoga i ničega i svima sve u lice sasipaju? Nema te osobe koja nije izlazeći iz Sarajeva primijetila osakaćene prometne znakove. Da li smo mogli čuti glas boraca za prava građana ovim povodom? Da li je ikomu zasmetalo što je jedno legitimno pismo u BiH "ocrnjeno" i izbrisano? Nažalost nisu to primijetili ni gorljivi zagovornici cjelovite BiH. Ili možda jesu, ali ta njihova cjelovitost sasvim isključuje ćirilicu? Da li su sve one građanske opcije Sarajeva imale ovaj problem na jednoj od svojih sjednica i tome obavijestili javnost? Nisu, jer to su oni isti ljudi koji zabranjuju odavanje spomena ubijenima u Sarajevu ponavljajući po tko zna koji put da je Sarajevo grad pod najdužom opsadom u povijesti. No, da li činjenica o opsadi daje za pravo bilo komu da povređuje drugima osnovna ljudska prava? Svakako da ne daje.
Vratimo se ponovo tekstu u "Oslobođenju". U njemu, čitajući ga dalje, saznajemo kako su uništeni znakovi, naveden je naziv jednog mjesta - Kozarac (sic!) u kojemu su uništeni znakovi i konačno kolika je šteta načinjena ovim nedjelima (oko 50.000 KM). Navedene informacije je (nemojte se iznenaditi!) odjedanput dao "vodeći inženjer bezbjednosti saobraćaja u Direkciji cesta FBiH". Otkuda sada mišljenje ovoga čovjeka, nemoguće je dokučiti u ovom kratkom tekstu. Ali, da li je pitanje uništavanja ćiriličnih natpisa na znakovima pored puta pitanje o kojemu treba da brinu Putovi i ceste, kao da je riječ o nekom pukom odronu zemlje, ili je ovaj problem ipak mnogo više politički problem? Formalno gledano, neće političari popravljati putokaze i znakove, ali suštinski hoće uklanjati uzroke uništavanja nacionalnih obilježja, što nije nimalo bezazlena stvar. Ili će možda poticati ovakve aktivnosti građana BiH? Stoga, bilo bi krajnje vrijeme da se čuje glas demokrata iz Federacije i oštra osuda ovoga vandalizma. Ukoliko se i dalje bude šutjelo o tome, biti će to jasna politička poruka iz Federacije.
I da ne zaboravim, latinice i te kako ima u RS i Banjaluci posebice. Što ne bi i bilo kada su i ćirilica i latinica legitimna pisma u ovoj zemlji. I što ćirilice i latinice ne bi bilo posvuda o ovoj zemlji ukoliko pretpostavimo da obilježja drugih nisu provokacija, nego realnost. Komu li samo smeta ova realnost, njima ili nama?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
