Zločini u Kravici
Prošle su 23 godine od krvavog božićnog pira u Kravici kada su na najveći pravoslavni praznik počinjeni monstruozni zločini nad Srbima i kada su pripadnici Armije RBiH poubijali sve mještane koji nisu mogli pobjeći, opljačkali i popalili sve što su vrijedni domaćini stvarali na svojim vjekovnim ognjištima.
Poslije pogroma koji je zadesio Kravicu 7. januara 1993. godine ostala je vječna tuga u srcima onih koji su tog dana izgubili svoje najmilije. Zar grobovi, materijalni dokazi, svjedoci i opustošena ognjišta nisu dovoljni za otvaranje sudskih procesa i kažnjavanje svih onih koji su isplanirali, organizovali i učestvovali u zločinima? I kako se, ako ne na osnovu činjenica, mogu rasvijetliti ratni zločini i kazniti počinioci?
U Kravici su na Božić 1993. godine ubijeni starci Mara Božić i Golub Erić. U kući u tom selu su zaklani Savka Mlađenović i njeni sinovi Anđelko i Dragan. Nema nijedne optužnice za te zločine iako je većini srebreničkih Bošnjaka poznato da je bahati vojnik odsjekao glavu Anđelku i kao trofej je odnio svom komandantu Naseru Oriću. Jezivo je za članove te porodice što su Anđelka sahranili bez glave koju su Orićevi saborci šutirali kao fudbalsku loptu.
Svjedočenja o tim zločinima, nažalost, nisu našla mjesto u istragama koje se protiv Orića već deset godina vode, po sistemu uhapsi-oslobodi. Ne optužuje se Orić za zločine počinjene nad više stotina Srba u Kravici, Brežanima, Podravanju, Skelanima, Ratkovićima. Iz fioka Tužilaštva i Suda BiH izvlače se predmeti da bi se samo bacila prašina u oči porodicama srpskih žrtava jer se sporadično podižu optužnice protiv nekih trećerazrednih bošnjačkih ratnika.
Istina o etničkom čišćenju prostora od Srba u srednjem Podrinju, u režiji Orića i njegovih nalogodavaca iz Sarajeva, nije doprla do Haga. I u Sarajevu se pokušava prikriti istina da je u Birču od 1992. do 1995. godine pobijeno više od 3.000 Srba. Opljačkano i popaljeno 156 srpskih sela i zaselaka. I za sve to još niko nije odgovarao. Organizatori i komandanti uživaju na slobodi i prkose srodnicima žrtava. Mnogi su zaboravili da ratni zločini ne zastarijevaju i da će kad-tad morati da robijaju svi oni koji su na bilo koji način učestvovali u brutalnim ubistvima sestara Snežane (24) i Gordane (22) Matić iz Bjelovca, braće Aleksandra (4) i Radisava (12) Dimitrijević iz Skelana, Vladimira Gajića (4) iz Bratunca... i svih onih koji su pobijeni na svojim ognjištima samo zato što su bili Srbi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
