Zločini i kazne

U posljednjem ratu zločina je bilo na svim stranama, pa bi kazne trebalo da stignu sve one koji su ih i počinili. Međutim, u praksi je slika sasvim drugačija.

Jasno je da niko ne može promijeniti prošlost, ali ne može ni da je ignoriše, a svjedoci smo da je, nažalost, upravo tako.

Takva politika ne vodi nikuda. Ne može se krivaca za rat i za sve stavljati za vrat samo jednom narodu jer istina je da su i Srbi stradali, da srpske porodice i dalje traže posmrtne ostatke svojih najmilijih, da oplakuju grobove nastradalih i da čekaju pravdu. Duže od dvije decenije.

Takav je slučaj u Konjicu i okolini.

Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH uhapsili su u ponedjeljak 13 nekadašnjih pripadnika Armije i MUP-a RBiH i Teritorijalne odbrane u toj opštini, a osumnjičeni su za zločin protiv čovječnosti nad više desetina Srba u tom gradu i okolnim mjestima počinjenih u proljeće i ljeto 1992. godine.

Dakle, uhapšeni su nakon više od 25 godina, ali bitno je da se klupko počinje odmotavati. Istina to presporo ide kada je riječ o zločinima počinjenim nad Srbima, međutim i to je znak nade da zločinci izađi pred lice pravde.

Na to mjesto treba da stignu i brojni drugi predmeti, a ne da ostaju pod velom tajne i prašine. Samo takvim postupanjem i BiH može da dobije šansu za bolje sutra što i želi većina njenih stanovnika.

Istina i pravda za sve narode su ključ za opstanak ove zemlje. Svi koji su počinili zločine treba da budu kažnjeni za sva nedjela koja su im „za vratom“, ono malo svjedoka nemilih dešavanja treba da kažu šta znaju i šta su vidjeli, a sudije treba da sude po pravu, a ne nacionalnosti ili ovim i onim simpatijama.

Posljednja hapšenja za zločine u Konjicu daju tračak nade da će oni koji su počinili zločine nad Srbima i odgovarati za iste, dobiti kaznu koju zaslužuju, ali samo ako sve bude išlo kako nalaže teorija i zakletva, a ne dosadašnja praksa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.