Zlatni rez
Suočavanje s prošlošću za pojedine narode na balkanskim prostorima i dalje predstavlja veliki problem. Gotovo nepremostiv. I dok je tako, otvorene i velike rane nikada neće zacijeliti. Neće biti ni suživota. Prosperiteta. Budućnosti. Te rane će uvijek biti dobar povod za neke nove “obračune”, tenzije, podjele i mržnju.
Zbog tog nesuočavanja s prošlošću mi i danas živimo u jednom više nego haotičnom dobu, u kom se žrtve ponovo otkopavaju. Ono što je najžalosnije i najtragičnije jeste što ni nakon gotovo 80 godina u Hrvatskoj nisu smogli snage da se suoče sa mračnom prošlošću iz vremena NDH.
Zbog toga ni danas na desetine i stotine hiljada ubijenih ne mogu da počivaju u miru. Umjesto toga sprovodi se sramna revizija istorije, u koju su se uključili čak i hrvatski akademici, državne službe “lijepe njihove” i razni kvaziistoričari. Logor Jasenovac se pokušava prikazati kao radni, oni za djecu u Sisku i Jastrebarskom kao prihvatilišta, a kardinal Alojzije Stepinac kao svetac. Od žrtava se prave dželati, i obrnuto.
U tu priču, nažalost, uvučene su i društvene mreže, s kojih se nakon “dobronamjernih” prijava skidaju fotografije djece iz pojedinih logora smrti u nekadašnjoj Hrvatskoj. Objašnjenje - “neprimjeren sadržaj”. Sumrak razuma! Ljudskosti. Morala. Jednom riječju - strašno.
Zašto je to tako? Jednostavno, hrvatsko društvo nakon 1945. nije prošlo proces denacifikacije. Hrvatska nikada nije “kažnjena” zbog svoje uloge u Drugom svjetskom ratu, zbog ustaških zločina i logora smrti. Umjesto toga, aveti prošlosti su gurnuti pod tepih zbog “bratstva i jedinstva”.
I to je jedan od glavnih razloga što i dan-danas izostaje to suočavanje s prošlošću. Štaviše, duh Ante Starčevića sve više oživljava.
Jedan od rijetkih, bar što se tiče Hrvatske, koji godinama živi i radi na ispravljanju te nepravde jeste reditelj Lordan Zafranović. Iako je zbog takvih svojih stavova svojevremeno morao emigrirati iz Hrvatske, to ga nije spriječilo da dobar dio svog života posveti izučavanju onog što se desilo u logoru Jasenovac, ali i uopšte u NDH.
U pripremi je njegov novi film pod imenom “Zlatni rez 42”, u kom će pokušati da prikaže sve te strahote kroz koje su morali proći djeca i žene sa područja Kozare. Što reče Zafranović, “film će uzbuditi regiju, a mnoge će i zaboljeti”.
Ali, poruka i pouka ovog filma biće i kako je neophodno ovo suočavanje s prošlošću, jer valja nam i dalje živjeti zajedno. Da je više ljudi poput Zafranovića...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
