Život u strahu
Orkestrirani napadi na Srbe u FBiH, prestrašivanja i život u strahu uskraćenost za osnovna ljudska prava, napad na srpske svetinje i groblja, od kojih tek poneko ostane neoskrnavljeno, slika su i prilika posljednjih mjesec dana, što su poražavajući pokazatelji za povratnike.
Njima je najteže, a u kakvim uslovima žive najbolje se može vidjeti koliko ih se vratilo na vjekovna ognjišta, a i kako bi kada nemaju elementarne uslove za život, a ono što im je sigurno jeste vječiti strah. U Bihaću sada ih je tek 50 i samo dvoje djece, a svi znamo koliko ih je bilo prije rata.
I dok se bošnjačke elite samo deklarativo kunu u ravnopravnost, suživot i jednaka prava svih naroda, stvarnost na terenu pokazuje potpuno drugačiju sliku. Da više ne daju ni mrtvima da počivaju dokaz su Garavice kraj Bihaća, gdje je Fikret Bosnić čitav pomen prenosio na društvenim mrežama, gdje su bile gomile komentara, a ne trebamo se ni pitati kakvog sadržaja i kakve su bile reakcije.
Na mjestu strašnog zločina počinjenog od strane ustaša u Garavicama trebalo bi da se poklone svi, posebno ako znamo da su Srbi tu ubijeni nakon što su pokupljeni sa njive i imanja, jer nisu imali oružje niti su se borili u ratu.
Da se incidenti ponavljaju iz dana u dan, svjedoči transparent ispred Suda Tužilaštva BiH: “Sljedeći put nećete morati lagati da smo vas otjerali iz Sarajeva i okoline” i “Četnici su najveće kukavice” što govori da izgrednici ne biraju mjesta, a i zašto bi, kada prolaze nekažnjeno.
Pozivanje na mržnju, linč i netrpeljivost te ratnohuškačke poruke u Sarajevu više nisu vijest. Poučeni iskustvom odranije, od precrtavanja saobraćajnih znakova sa ćiriličkim natpisima do krađe kablova sa Saborne crkve u Mostaru teško da će iko i ovog puta odgovarati.
Kako bi se spustile tenzije potrebno je da federalna policija i tužilaštvo rade svoj posao, ali i da političke elite i Islamska zajednica pozovu na mir.
Saborni hram Uspenja presvete Bogorodice u Tuzli i Saborna crkva Svete trojice u Mostaru, jednako su važni kao i Ferhat-pašina džamija u Banjaluci, a baš te bogomolje moraju da budu simboli dobrih međususjedskih odnosa. I ne samo one, nego i svaka crkva i džamija.
I baš zato, u bogomoljama, kada već nema razumijevanja od političara mora se propagirati suživot i spuštati tenzije. U suprotnom bićemo u velikom problemu jer poruku sa sarajevskog transparenta, na svu sreću, podržava samo mali broj ljudi, a oni koji to pišu moraju koliko danas biti kažnjeni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
