Život na minimalcu

Međutim, često zaboravimo da i od goreg uvijek ima gore, te da težak život uvijek može biti još teži. Tome su svjedoci mnogi radnici u Republici Srpskoj, tačnije, svaki peti - koji prima minimalac.

Ti radnici svakodnevno odlaze na posao, rade osam ili možda čak i 12 časova i vraćaju se kući, a onda slijede muke - pronaći dobitnu formulu kako preživjeti od minimalca koji primaju.

Ako se uzme u obzir da je minimalna plata u Srpskoj 370 maraka, ne može čovjek a da se ne zapita koliko ti ljudi dnevno mogu (smiju) da potroše. Uzećemo grubu računicu, što znači negdje oko 12 maraka dnevno. Onda se samo po sebi nameće još jedno pitanje, a to je šta se može kupiti za tih 12 maraka? Kako se sa tim može živjeti? I šta ako tih 12 maraka moraju da podijele sa još nekoliko članova svoje porodice, čije su oči uprte u njihovu platu?

Plaćanje komunalnih računa mora da padne u drugi plan jer je borba za preživljavanje preča. A onda se stiže u začarani krug dugova, kamata...

Pored muke kako preživjeti od svega 370 maraka mjesečno, veliki problem jednoj trećini zaposlenih predstavlja i to što na platu mogu da računaju sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci.  

Radnici ćute i trpe, a njihovi poslodavci koriste svoju poziciju te pojedinim zaposlenim daju platu manju od najmanje propisane i time krše kolektivni ugovor.

Prema strukturi obrazovanja u Srpskoj, minimalac treba da prima oko 25.000 zaposlenih, što znači da je zbog odsustva kontrole i nesavjesnih poslodavaca oko 15.000 zaposlenih prisiljeno da živi na minimalcu.

Poslodavci u Srpskoj  treba da postanu savjesni i odgovorni, te da radnicima isplaćuju bar zarađenu platu na vrijeme, a Poreska uprava RS da sprovodi redovno kontrole i sankcioniše sve one koji postupaju suprotno kolektivnom ugovoru.

Jedino na taj način možemo očekivati da se život radnika i položaj njihovih porodica u Srpskoj razgraniči od potpunog siromaštva i nemaštine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.