Zidovi

Podižu se zidovi baš kao u neko hladnoratovsko doba. Evropljani se zbog velikog priliva ljudi iz Pakistana, Avganistana, Sirije, Bangladeša i Iraka boje da se neće moći izboriti sa tolikim brojem migranata. Boje se i da bi moglo doći do ugrožavanja evropskog načina života, kulture, ali i mijenjanja demografske slike. Postoji strah i od militantnog i radikalnog islama i ugrožavanja hrišćanskih vrijednosti. Mnogo je strahova, a svakim danom je sve više i onih koji preko Turske pokušavaju da se domognu Evrope.

Nesumnjivo je da među onima koji sa ruksacima prelaze i po nekoliko hiljada kilometara ima onih koji su bili prisiljeni da pođu na ovaj daleki put. Ali isto tako, svakim danom je sve očiglednije kako se radi i o geopolitičkom procesu, kojim se upravlja iz određenih zapadnih centara moći i od strane raznih filantropa i “dobrotvora”.

Italijanski filozof Dijego Fuzaro smatra kako taj krupni kapital želi da deportuje migrante iz Afrike, ne da bi ih integrisao i bio tolerantan prema njima, već samo da bi zakon kapitalizma pobijedio. Prema njegovim riječima, kapitalizam želi migracije, jer sa njima krupni kapital može imati radnika koji će raditi za manju platu. Taj isti kapital, ističe Fuzaro, nastoji od svih nas da napravi robove. Sve to, nesumnjivo, dovešće i do uništavanja nacionalnih država, naroda i dugotrajnog narušavanja stabilnosti na evropskom kontinentu.

Kako bi to sproveli u djelo, iskorišćena su razna arapska proljeća, ratovi i nezadovoljstva. Ista ta proljeća i ratove izazvali su ili podstakli ti isti krupni kapitalisti. Migranti, kao posljedica tih ratnih igara i interesa, sada se koriste poput lutaka na kanapu. Njima upravljaju mnogi, pa i oni radikalno nastrojeni koji sanjaju o svijetu u kojem bi postojala samo jedna vjera. Zidovi i žičane ograde teško će moći zaustaviti te procese.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.