Zidareva ljubav ili nešto treće
Čim završe osnovnu, ako imaju iole dobar prosjek, svi bi u ekonomsku ili gimnaziju. Čim završe srednju, ili bi na pravo, u najgorem slučaju fakultet političkih nauka ili nešto, bilo šta, što ima veze sa računarima, jer to je in i moderno, a neko dodao - i budućnost. Samo nisu rekli koja, jer ona skorija nije sigurno, bar nam tako ne besjede statističari.
Kuvari, ugostitelji, keramičari, tesari, baš kao i omiljeni likovi iz čuvene pjesme “Kuguarsa” koji su ljubavne probleme poredili sa svakodnevnom rabotom oko cigle i armature - svi oni trenutno su najtraženiji. U inat onima iz prvog pasusa.
Krug opet ide iz početka i upis u srednje škole je na pragu pa se za svršene osnovce i njihove roditelje otvara pitanje šta i kako dalje. S jedne strane bolja srednja škola poput gimnazije omogućava upis na jači fakultet i u teoriji znači bolji posao i veću zaradu. S druge, nakon srednje stručne škole đaci odmah stiču znanje i praktično imaju hljeb u rukama.
Kako onda postupiti jer u društvu koje robuje predrasudama zaprljati ruke i biti zanatlija i dalje nije dovoljno atraktivno, posebno za roditelje koji imaju najviše uticaja na izbor zanimanja djece, a složićemo se svi - žele mu sve najbolje u životu. To uglavnom bude pucanj u prazno, jer, u toj želji često pogrešno vjeruju da su profesori više motivisani i da je okruženje za učenje bolje u školama poput gimnazije nego što je to slučaj sa stručnim školama. Čast izuzecima, ali uglavnom se na kraju razočaraju, jer se mišljenje, koje kaže da je gimnazija usputna stanica na putu za buduće četiri cifre na platnoj listi, uglavnom pokaže kao pogrešno.
To nam govori da roditelji, u ključnom periodu života koje je toliko važno za njihovu djecu, više vjeruju nekim ustaljenim normama i izmišljenim društvenim standardima te uopšte ne čitaju statistiku, a djeca još manje, pogotovo jer u tom uzrastu sami uglavnom ne donose odluke - a potrebe tržišta rada, uprkos savjetima stručnjaka o tome koja su zanimanja najtraženija, baš i nisu najvažnije kod donošenja odluke o izboru srednje škole. I to se ne mijenja godinama.
Mnoge od njih, kada stasaju u odrasle ljude i krenu u potragu za poslom, dočeka surova realnost pa, kako ne bi čekali na podužoj listi Zavoda za zapošljavanje mahom rade prekvalifikacije u neka druga zanimanja da bi koliko-toliko sebi obezbijedili bolji život. A tu ih čeka širok spektar: kad već nisu onda kad je trebalo, u kasnijem životnom dobu postaju koktel majstori, dimnjačari ili mašinski tehničari za kompjutersko oblikovanje. Kroz dokvalifikaciju nezaposleni mahom postaju stručnjaci u oblastima koje su danas deficitarne, jer je godinama slaba zainteresovanost učenika za upis u zanatske škole. Rijetki su primjeri u kojima će osnovac, uprkos odličnom uspjehu, krenuti očevim stopama i upisati se na zanat. A ko i njemu garantuje da je njegov izbor dobar?+
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
