Zemlja samaca
Prije pola vijeka, pa i manje, logično je bilo da se muškarac oženi prije nego što dobije poziv za služenje vojnog roka, a žena da se uda čim završi osnovnu ili srednju školu. U takvom braku, koji je nerijetko bio dogovoren, djeca su se rađala u prvim godinama zajedničkog života, a reprodukcija se mahom završavala do ulaska u četvrtu deceniju.
Danas ništa tome nalik. Osim što su se promijenile okolnosti u društvu, i shvatanje života, porodice, braka dobilo je neke nove definicije. Tradicionalnim vrijednostima sve se manje pridaje značaj, a primat se daje apsolutnoj slobodi pojedinca koja je u zajedničkom životu teško dokučiva. Zbog takvih zapadnih shvatanja, koja su i mladi u RS i BiH, ali i cijelom regionu prihvatili objeručke, ali i zbog produženog školovanja, otežanog i neadekvatnog zapošljavanja, pod pritiskom neizvjesne budućnosti stupanje u brak odgađa se i do ranih četrdesetih. Čak i kada se mladi zaposle odmah po završetku studija, obično imaju klizno radno vrijeme i nemaju mnogo vremena za druženje i upoznavanje potencijalnog partnera. Otežavajuća okolnost za osnivanje porodice je što mladi jako dugo žive u roditeljskom domu, a odlazak pred matičara i potomstvo na red dolaze u zrelim godinama.
Takođe, partnerske veze su drugačije nego što su bile ranije. Ljubav nije krhkija, ali odnos među partnerima i te kako jeste jer su druge norme i vrijednosti ušle u živote mladih. Bržem raspadu veza mnogo doprinose društvene mreže zahvaljujući kojima partneri mogu otkriti namjeru prevare čak i prije nego što do nje dođe. Iste te mreže dovele su i do otuđenja ljudi i postale jedini način stupanja u kontakt sa potencijalnim partnerom, jer u kafanama, školi, na poslu, fakultetu, a tek u biblioteci ili bioskopu flert polako postaje prošlost.
Posljedica svega navedenog je ogroman broj neoženjenih i neudatih, kojih ima u svim krajevima Srpske, a njihov broj je dostigao čak 270.000, od čega su 160.658 muškarci i 108.960 žene koje nikada nisu stupile u brak. Ovakvi statistički podaci pokazuju da nešto više do 50.000 neženja nema s kim na ludi kamen sve i da hoće.
To je posebno izraženo u seoskim sredinama, gdje je neoženjenih muškaraca daleko više u odnosu na udavače. Dodatni problem je što pripadnice nježnijeg pola bježe od teškog života i surovih uslova koje ostanak na selu nosi sa sobom.
Dovoljno je u najbližoj okolini osvrnuti se oko sebe i uvjeriti da je stanje i gore nego što brojevi opisuju. Gotovo svi među rodbinom imamo nekoga ko je odavno zagazio u petu deceniju, a i dalje je samac.
Polako, ali sigurno BiH se prazni, postajemo zemlja samaca koju će u budućnosti naseliti neki drugi narodi, jer za demografske probleme očigledno ne znamo naći rješenje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
