Zemlja apsurda
Da je BiH zemlja apsurda već odavno je potpuno jasno svima, a to se potvrđuje iz godine u godinu sa svakim novim korakom. Korakom nazad. Naprijed teško da može sve i da hoće.
Najnoviji primjer da je BiH poput raštimovanog orkestra jeste podatak da je ova zemlja lani morala da plati skoro 11 miliona maraka iz budžeta zbog nepovučenih odobrenih kredita, što je dva i po puta veći iznos u odnosu na godinu ranije.
Pa to nema nigdje na svijetu. Baš kao da smo neka prebogata zemlja u kojoj na svakom ćošku teku med i mlijeko, pa imamo odakle da se rasipamo. A gladnih usta na sve strane, među sva tri konstitutivna naroda u oba entiteta. Inflacija rekordna, a milioni se rasipaju.
Zašto? Jedini logičan odgovor jeste zato što oni koji drže konce u svojim rukama poprilično gube kompas i ne znaju u kojem bi smjeru trebalo da povedu i ovu zemlju i narod.
Nezamislivo je da napišeš projekat da ti odobre novac i da na kraju nisi sposoban iz ko zna kojih razloga da taj novac povučeš i da ideju sprovedeš u djelo.
Pa na svakom pedlju ove zemlje postoje nevladine organizacije, udruženja mladih, razna udruženja koja okupljaju porodice oboljele djece, sportska udruženja. Svi oni s minimalnim sredstvima čine čuda, mijenjaju svijest građana o svojim ciljnim grupama, popravljaju položaj višečlanih porodica, obezbjeđuju stoku i poljoprivrednu opremu za ugrožene porodice.
Ako na nivou BiH ne znaju kako se pišu projekti i ne znaju kako se dobija novac ili preciznije kako se troši novac na realizaciju projekata u cilju poboljšanja uslova života državljana ove zemlje, neka uče od ovih koji i te kako znaju. Svaka lokalna zajednica ima bar jedan odličan primjer grupe mladih i vrijednih ljudi koji znaju kako da dobiju neki dinar, da ideju korisnu za svoju opštinu realizuju da im na tome zavide svi.
Samo BiH ne zna. Ne samo da nije u stanju da povuče odobreni novac namijenjen za infrastrukturne projekte, već iz godine u godinu plaća penale. Koliko je do sada novca iskeširano za kaznene kamate mogle su se sagraditi brojne bolnice, škole, vrtići, igrališta. Mogla je biti izgrađena fabrika u kojoj bi za koru hljeba zarađivale stotine građana. Ali ne, to u zemlji apsurda ne ide tako.
Lakše je izbiti iz džepa građana još koji milion za penale, nego uložiti gram truda i toliki novac donijeti u zemlju. Po receptu rasipništva onog što je tuđe u BiH se (ne)radi godinama.
To je tradicija koja se prenosi s političkog koljena na koljeno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
