Željeznička tuga
Tuga na “Željeznicama RS”, odnosno radnika u tom javnom preduzeću Republike, je pregolema. Nikako da stanu na zelenu granu. Ranije su i gladovali da bi ostvarili svoja prava. Nakon sedam, osam godina nekog mira eto njih opet sa istim problemima. To što je okasnila plata je samo vrh brijega problema na prugama Srpske i u preduzeću koje treba da bude okosnica razvoja Republike.
Mašinovođe odlaze i odlaziće. Sasvim je jasan razlog i zbog čega. Ne idu u druge zemlje zato što oni to žele, nego zato što moraju. Nemaju drugog izlaza. Od one crkavice koju dobijaju kod nas teško mogu i 15 dana da sastave kako treba, dok od plate u susjednoj Hrvatskoj svojoj porodici mogu da priušte dostojan život.
Odlaze i odbacuju pocijepane i istrošene uniforme kroz koje duva na sve strane. Druge nemaju, uprava preduzeća je ne nabavlja. Na posao jedino mogu da dođu u toj istrošenoj koju su zadužili prije više od pola decenije. Ili ipak da za nečim drugim posegnu iz svoga ormara.
To je sasvim dovoljan razlog da u današnje vrijeme svom poslodavcu, šefu ili nekom drugom nadređenom kažu do viđenja. Tome pogoduje naravno i prednost što znaš da nećeš u današnje vrijeme biti nezaposlen, da ćeš se olako snaći, ako ne na domaćem tržištu, onda onom u regionu ili u Evropi koja vapi za kvalitetnim kadrom. A naše tržište, ako nema ništa, bar toga ima još uvijek. Ima dobrih i poštenih radnika samo što poslodavci ne znaju da ih cijene, kako oni u javnom, tako i privatnom sektoru. Navikli su da izrabljuju ljude od jutra do sutra, a da usput daju samo crkavicu. E, pa neće ni “Željeznice”, ali ni drugi.
Posljedice partijskog upošljavanja u tom preduzeću i danas su i te kako vidljive. Oduvijek je to javno preduzeće služilo za upošljavanje radnika pred izbore, a vjerovatno je ta praksa zadržana i ovog oktobra. Naprimali su radnika u administraciji, samo ih nema tamo gdje treba, na prugama. Kada bi taj kadar iz kancelarije, kojim slučajem prebacili na teren, onda bi sigurno olako došli do potrebnog broja radnika. Ne bi često raspisivali konkurse i tražili mašinovođe, skretničare, pružne radnike.... Ali koga prebaciti, koga dirati kada znaš kako je i preko koga došao i smjestio se u kancelariju u kojoj najveći dio radnog provodi igrajući igrice na računaru ili telefonu.
Iz uprave javnog preduzeća i Vlade kažu biće bolje. Takve poruke šalju već dvije decenije. I nije bolje, samo bude gore. Sada obećavaju da će se kroz reorganizaciju sve u “Željeznicama” posložiti do nove godine. U takva obećanja niko ne vjeruje, posebno ne radnici na prugama, koji su do sada bezbroj puta izigrani i prevareni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
