Zdravlje
Većina ljudi, koji u ova teška vremena jedva sastavljaju kraj s krajem, obavezno sa strane, kad pritekne malo novca, ostave po koju desetinu ili stotinu maraka za, kako to znaju reći, ne daj Bože.
Ta mala svotica iskoristiće se ponajprije ili skoro uvijek za lijek, u stvari ono na šta se ne može i ne smije čekati. Jer, dok je zdravlja, biće i para i veselja, kažu ljudi.
Nažalost, na našeg skromnog i dobrog domaćina nikako da se ugleda država. Kad para ima i pritekne, troši se na sve i svašta, a kad ponestane onda se štedi na onome na čemu se ne bi nikako smjelo štedjeti, između ostalog, i na zdravstvu. Statistika govori da nam je nacija sve bolesnija, da se povećala potražnja za bensedinima, iz Fonda zdravstvenog osiguranja zapomažu da nisu u mogućnosti isfinansirati toliko lijekova koliko ljekari propisuju bolesnom narodu. Ograničava se izdavanje recepata, pa sad i običan čovjek mora voditi računa kad će se razboljeti. Ako mu je ovog mjeseca porodični ljekar izdao unaprijed propisani broj recepata, koje finansira Fond, bolest se mora odgoditi bar za idući mjesec, jer lijek neće moći dobiti.
Tako to sve nekako izgleda kroz primjer u Domu zdravlja “Sveti Sava” u Oštroj Luci, gdje je ova zdravstvena ustanova upala u finansijsku dubiozu, jer su ljekari izgleda previše liječili ljude. Jedan od njih zbog toga je i suspendovan. Na posao ga vratiše ti isti pacijenti. Svaka čast. Koliko je još domova zdravlja poput onog u Oštroj Luci nećemo prebrojavati, ali se moramo zapitati da li se smije štedjeti na zdravlju građana, kojih je iz godine u godinu sve manje. Po svemu sudeći, mora tako, jer tako nam tumače oni koji nam vedre i oblače.
Apeli za pomoć teško oboljelima ispunjavaju novinske stupce, oglasne blokove na televizijama i radio-stanicama. Država nema novca odakle da ih liječi. Evo, nema ni za “obične” bolesnike, pa tako ne treba da se začudimo ako uskoro krenu i apeli za nabavku antibiotika, analgina i tako dalje, jer u Fondu ponestaje para, a bolesnici će, ako se ovako nastavi, potrošiti i onu svoju sitnu crkavicu koju tamo negdje u svojim ormarima gurnuše pod složenu posteljinu, koja se često ne koristi.
Tako, dragi moj narode, da nam Bog da zdravlja, jer sreće očigledno nemamo, pa da što rjeđe odlazimo ljekarima, da ih što manje stavljamo na muke kako da nas izliječe kad lijek ne smiju propisati. Da nam Bog da zdravlja, kad nas drugo dobro ne zapade, pa da nam čekaonice zdravstvenih ustanova budu praznije, a mi ono malo crkavice što ostavljamo sa strane da iskoristimo za nešto ljepše. Druge nam nema!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
