Zbogom, pandemijo
I prije zvanične odluke, koju su na posljednjoj sjednici Vlade aminovali ministri, znalo se da je sudija odavno svirao kraj. Ukidanje vanredne situacije u Republici Srpskoj prethodilo je ocjeni Svjetske zdravstvene organizacije koja zvuči tako oslobađajuće, naročito nakon sveopšteg haosa u koji je svijet upao prije tri godine, a koja glasi: “Virus korona više ne predstavlja javno-zdravstvenu prijetnju od međunarodnog značaja!”
Dugo se i čekalo da možemo na sva zvona da obznanimo da lakše dišemo. Čak i u bukvalnom smislu, jer je nošenje zaštitnih maski kao brutalna svakodnevica i zvanično otišlo u prošlost.
Međutim, ono što je sigurno je da ćemo se svi kolektivno još dugo boriti sa posttraumatskim stresom koji je izazvala ova bolest, zajedno sa svim njenim posljedicama, manje ili više pogubnim.
Dnevna prebrojavanja zaraženih, testiranih, vakcinisanih, priključenih na respiratore, ali i onih koji su iz sata u sat gubili životne bitke, ostavila su na svima nama ožiljke koji će nas zauvijek podsjećati na jedan od najstresnijih perioda u novijoj svjetskoj istoriji.
Ne govorim to tek tako, jer ne tako davno smo sve naše aktivnosti, životna stremljenja, međusobne odnose i bukvalno svaki oblik komunikacije filtrirali kroz pandemijska pravila. Nekome su bila opravdana, drugima prestroga, uz česta koketiranja sa teorijama zavjere, naročito u vezi sa vakcinacijom - pa su i same debate o “kovidu” i različita tumačenja ove, do tada nepoznanice, dodatno podrivali temelje bezbjednosti i ustaljenih normi na koje smo svi navikli.
U toj “novoj normalnosti”, kako su je nazvali, trebalo je reagovati institucionalno. Zatvarala se privreda, uvođen je policijski čas, maske su nošene u javnim i zdravstvenim ustanovama. Za razliku od navedenih, jednu od odluka su podržali svi redom, naročito oni građani koji nisu bili zdravstveno osigurani, a odjednom su imali besplatnu zdravstvenu zaštitu.
Međutim, svjesni smo da situacija u kojoj Fond zdravstva finansira zdravstvene usluge za neosigurane građane ne može trajati vječno, a samo za tri godine pandemije koštala ih je više od 150 miliona maraka. Ukidanjem vanredne situacije ukida se i ta privilegija - tako da svi koji su trenutno neosigurani, a i dalje žele isti tretman, moraju da pokrenu proceduru i regulišu svoj status.
Ona je, kažu u Fondu, jednostavna i postoje brojne mogućnosti prijave. Pored osnovnih, to možete uraditi i po osnovu godina života, posebnog društvenog statusa ili specifičnog oboljenja. Zato ne gubimo vrijeme i jednom zauvijek zaboravimo na pandemiju i sve ono što je sa sobom donijela.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
