Zarasla ognjišta
Pravo na imovinu osnovno je ljudsko pravo, ali ga duže od dvije decenije ne mogu ostvariti brojni Srbi koji su usljed ratnog vihora napustili svoje domove u Federaciji BiH.
Njihov san da se vrate na svoja prijeratna ognjišta, koja su stekli mukotrpnim radom, nažalost, još je nedosanjan zbog kojekakvih viših sila i političara koji nam svakodnevno kroje sudbinu.
Raznoraznim funkcionerima na nivou BiH godinama su "puna usta" povratka, međutim, realizacija na terenu izostaje jer, eto, svako malo iskrsne neki teško rješiv problem kada su u pitanju pripadnici srpske nacionalnosti koji žele da se vrate na svoju djedovinu.
Tender za obnovu i izgradnju 114 kuća za srpske povratnike u federalnim opštinama Drvar, Glamoč i Bosansko Grahovo još nije raspisan iako su od javnog poziva do sada prošle četiri godine.
Na pitanje zašto se rokovi stalno prolongiraju, a narodu koji mašta o povratku "mažu oči" lažnim obećanjima niko ne zna da odgovori. U federalnom Ministarstvu za raseljene čak više ni ne pokušavaju da plasiraju priču o dokumentaciji i papirologiji koja koči realizaciju. Za njih jednostavno ne postoji rok kada srpske kuće treba da budu obnovljene i izgrađene. Oni se ne pitaju kako žive ti ljudi za koje su se obavezali da će im sanirati domove uništene usljed rata. Njih ne brine imaju li ti ljudi uopšte gdje da spavaju, a neće se mnogo nasekirati ni ako onima koji su se vratili prokišnjava krov na kući izrešetan od granata.
Zbog takvog odnosa povratak u Federaciju je sveden na minimum, a i oni koji su se puni entuzijazma i ljubavi vratili na prijeratna ognjišta, zbog nedostatka posla i perspektive bježe natrag u mjesta u kojima su živjeli u izbjeglištvu.
Iako su brojni strani fondovi dali milione za projekte stambenog zbrinjavanja povratnika, FBiH i dalje ne želi da pomogne povratak Srba, a i oni kojima je uspio taj prvi korak muku muče da se izbore za svoja prava.
Ovoj problematici u kraj moraju stati predstavnici Srpske koji su zasjeli u fotelje u Sarajevu i koji za svoj (ne)rad dobijaju vrtoglave plate. Na dosadašnju praksu opstrukcija povratka mora biti stavljena tačka. Onima koji žele da se vrate na svoju zemlju treba omogućiti da taj cilj i ostvare jer danas, u 21. vijeku, kada se svi zaklinju u demokratiju i ljudska prava, diskriminacija na nacionalnoj osnovi ne smije i ne može isplivati na površinu. Krov nad glavom nakon četvrt vijeka moraju dobiti oni čija su ognjišta zarasla u korov.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
