“Zaraćene strane”
Pregovore o minimalcu u Srpskoj poslovna zajednica i sindikat vode preko medija. Ne sjedaju za isti sto. Niti planiraju. Iz svojih udobnih kancelarija iliti kožnih fotelja i jedna i druga strana nastaviće da daje izjave o tome za koliko bi trebalo da bude povećana ona najniža plata u Srpskoj, koja trenutno iznosi 650 maraka. Taj rat potrajaće sve dok Vlada ne prelomi i saopšti koliki će biti minimalac.
Nema sumnje i da će nakon toga biti nezadovoljne “zaraćene strane”. Jer jedno krilo na sve strane kukaće da je puno, da oni to ne mogu podnijeti, prijetiće i otpuštanjem radnika, ali i stavljanjem ključa u bravu. Drugi će, naravno, ići sa svojim stavom da je malo, ali da je, zahvaljujući njihovoj borbi, eto, ipak nešto urađeno.
Svi oni redom, i jedni i drugi, takozvane zaraćene strane, čuvaju svoje pozicije i onu udobnu kožnu fotelju jer iza zatvorenih vrata počesto nazdravljaju i dižu zajedno čaše uvis. Naravno, kada treba da sjednu i dogovore se da se koliko-toliko poboljša položaj onih koji primaju najnižu platu, od sastajanja nema ništa. Kažu, nema ko sazvati sjednicu Ekonomsko-socijalnog savjeta, jer je on okrnjen za predstavnike Vlade Srpske.
Pa, ako je i jednima i drugima u prvom planu interes radničke armije, i ne treba im Ekonomsko-socijalni savjet da se sastanu. Svi oni, prije svega vođe poslodavaca i radnika, mogu pozvati onu drugu stranu na sastanak i razgovarati. Sjesti za isti sto i vidjeti šta je moguće i koliko uraditi. Naći se na nekoj sredini. Ali od toga nema ništa. Lakše je taj rat voditi preko medija, a ovamo “živio ti meni”.
Naravno, i u tom medijskom ratu poslodavci nude minimalno i ne priznaju ni onaj minimalac od 650 maraka iako ga već osam mjeseci daju radnicima. Mada, ko zna kojim se sve potezima pojedine gazde služe, nikoga u ovom poremećenom sistemu ne bi iznenadilo da pojedini daju manje i od minimalca.
S druge adrese, predstavnici sindikata su, u odnosu na svoje kolege, izašli sa tri iznosa minimalca i on se kreće u rasponu od 760 pa do 1.044 marke. Napredovali su i jedni i drugi, ali tek nakon što su pozvani da rade svoj posao i da se dogovaraju. I na tome će sigurno i zastati.
Za sve to vrijeme, kao i ono prošlo i ono što dolazi, neće ispaštati niti poslodavci niti sindikalisti, već onaj radnik koji prima i koji će i dalje primati najnižu platu, a od koje, nažalost, neće moći preživjeti ni pet dana kako treba. Zbog toga bi ovim “zaraćenim” trebalo dati tu platu pa da vidimo da li će tada biti ikakvog efekta kada je u pitanju vođenje socijalnog dijaloga o važnim pitanjima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
