Zapošljavanje

A obećanja da će njihovi zahtjevi biti ispunjeni bilo je na pretek - od najava ukidanja nepotrebnih nameta, preko najava skraćivanja procedura, podsticaja za razvoj proizvodnje, smanjenja javne potrošnje, do reforme obrazovanja… Ništa se, međutim, u značajnoj mjeri nije desilo.

I dok nadležni svake godine svoja obećanja prebacuju u onu iduću, poslodavci prepušteni sami sebi ipak uspijevaju da povećavaju broj zaposlenih. Da je tako pokazuju i statistički podaci da je realni sektor za šest mjeseci ove godine povećao broj zaposlenih za više od 7.000.

Ipak, iako su svoju "armiju" obogatili velikim brojem radnika, situacija je i dalje daleko od sjajne. A, da bude ako ne sjajna, onda makar prilično dobra, neophodna je konkretna pomoć vlasti, odnosno potrebno je da sa obećanja pređu na djela. I za takvo nešto je krajnje vrijeme.

Dodatni udarac privatnom sektoru predstavlja i nastavak zapošljavanja službenika. Jer za šest mjeseci ove godine javni sektor podijelio je 294 nove radne knjižice i time dodatno opteretio privredu koja ih finansira. Statistika pokazuje da su mjesečno u prosjeku javne institucije, agencije, preduzeća i fondovi zapošljavali oko 60 radnika.

Pozitivno u svoj priči je to što je zapošljavanje u javnom sektoru ipak značajno smanjeno u odnosu na prethodne godine, kada je išlo vrtoglavo uzlaznom putanjom, a radne knjižice dijelile se i šakom i kapom. Ovo zapošljavanje treba dodatno umanjiti i svesti na najmanju moguću mjeru jer glomazan javni sektor privreda ne može dovijeka da nosi na svojim leđima.

Međutim, bilo kakav pomak o pitanju zapošljavanja u javnom sektoru, pa i blago smanjenje, bolji je od nazadovanja.

Jedno je sigurno, a to je da je za jače vitalne snage privrede i više nego potrebna pomoć vlasti. Jer bez te intervencije neće moći samostalno da jačaju.

I njihovom strpljenju na kraju će doći kraj. A, skupi i glomazni javni sektor ne može da živi bez realnog.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.