Zanatlije
Zanati se godina neopravdano svrstavaju u kategoriju loših poslova, a mladima se prilikom izbora zanimanja po difoltu savjetuju menadžerski, pravni, bankarski poslovi u kojima ne treba mnogo truda i znoja da bi se zaradila plata i pristojno živjelo.
Vođeni logikom "završi fakultet da budeš gospodin i ne radiš ništa" mladi ekonomisti, pravnici, učitelji, sociolozi, psiholozi danas stoje u redovima zavoda za zapošljavanje, žive s roditeljima i nakon 30 i traže od njih svako jutro marku za kafu. Dok fakultetlije čekaju dobro plaćen posao, majstori rade i ubiraju pare, i to ne bilo kakve.
Zanatlije mjesečno u prosjeku zarade 1.500 KM, a majstori sa dobro ispečenim zanatom u rukama u džep stave i po 2.500 maraka. Oni se vode parolom - Ko radi ne boji se gladi, pa ni ne čudi što mjesečno zarađuju poput visokoobrazovanih inženjera, advokata, ekonomista, ili i više od njih.
Vodoinstalateri, zidari, automehaničari, keramičari, moleri i drugi majstori dnevno rade po 10, 12 sati i ne smeta im da tokom godine imaju svega nekoliko dana odmora. Primjer su da onaj ko je spreman da zasuče rukave uvijek može naći posao i zaraditi solidnu platu koja će mu osigurati pristojan život. Dobra strana majstorskog posla jeste i to što su zanatlije uvijek tražene jer dobrog majstora ljudi su spremni čekati danima da pri tom ne prave dramu oko cijene.
Za zanatski posao ne treba kompjuter ni strani jezici, već vrijedne i spretne ruke, a jedna od prednosti je to što mogu samostalno raditi bez šefova koji "popuju" nad glavom.
Međutim, uprkos tome što zanati osiguravaju siguran posao i činjenica da i najlošiji majstor dnevno ubere dnevnicu od 50 KM nije dovoljna da mladi prestanu upisivati fakultete i voditi se logikom da je "sramota biti majstor".
Mnogo puta se pokazalo da se lakše dolazi do posla sa srednjom stručnom spremom, naročito jer godinama unazad zanimanja poput stolara, vodoinstalatera, zidar, staklara postaju deficitarna.
Neusklađenost obrazovnog sistema sa tržištem dovela je do situacije da na hiljade diplomaca ostaje nezaposleno nakon završetka studija, a sifone i česme nam nema ko popravljati. Zbog ovakve situacije odgovorni u našoj zemlji što prije moraju smanjiti upisne kvote na fakultetima kako bi se prestao školovati nepotreban kadar. Osnovcima kroz razne edukacije treba pokazati da ništa nije sramota raditi ako nam posao obezbjeđuje pun stomak. Tada se možemo nadati da ćemo umjesto na birou i kafićima mlade viđati na radnim zadacima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
