Zanati bolna tačka školstva

Iako se već neko vrijeme na sva zvona priča o jačoj saradnji privrede i školstva, o vapaju za kvalitetnim obućarima, pekarima, frizerima i vodoinstalaterima, broj slobodnih mjesta za pojedina zanimanja demantuje tu priču.

Tako buduće gimnazijalce očekuje 12 puta više slobodnih mjesta nego tekstilce i kožare.

Iako duže vrijeme na biroima za zapošljavanje nema školovanih zanatlija ili je taj broj veoma mali, nastavljamo školovati kadar koji teško pronalazi zaposlenje.

Dobar zanatlija se kod nas ne cijeni, a poslovi majstora svrstavaju u one drugog reda, jer se vodimo parolom da je majstor čovjek u radnom odjelu i prljavih ruku.

Tome učimo i generacije koje dolaze, savjetujući ih da upisuju gimnaziju, da budu savjetnici, bankari, ekonomisti. A takvih je najviše na biroima za zapošljavanje. Iako su pregazili tridesetu, žive od pomoći roditelja čekajući posao u struci. Za razliku od njih, dobar majstor koji je ispekao zanat zaradi mjesečno i više od 1.000 maraka.

U izmjene obrazovnog sistema se krenulo tek onda kada su naši majstori trbuhom za kruhom pohrlili na zapad, u zemlje u kojima se dobar zanatlija plaća suvim zlatom.

Pozitivan primjer promjena u sistemu obrazovanja je svakako to što je ove godine planirano jedno odjeljenje učenika koji će se školovati za tehničara modelara obuće. Samim tim što je riječ o četvorogodišnjem zanimanju, đaci će moći da po završetku srednje škole upišu fakultet, a privrednici već sada obećavaju radna mjesta za sve njih.

Ne smije ostati samo na ovome. I za druga zanimanja treba naći slična rješenja.

Sada su na potezu roditelji, koji treba da savjetuju djecu da upisuju zanimanja sa kojima će moći da se zaposle, da sa svojih deset prstiju izdržavaju porodice i da nauče od čega može da se živi, a ne kako se najbrže stiže na biro za zapošljavanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.