Zamazivanje očiju
Od početka sukoba u Ukrajini, početka inflacije i ko zna koje po redu krize, stanovnici u Republici Srpskoj suočavaju se sa sve većim brojem problema koji im uveliko izbijaju i posljednji fening iz novčanika.
Najupečatljivije je bilo poskupljenje jestivog ulja, koje je otišlo i do šest maraka po litru pa onda hljeba i pekarskih proizvoda do te mjere da je za jednu običnu kiflu potrebno pola marke.
Vrtoglave iznose dostiglo je gorivo na benzinskim pumpama, a onda kako to u već dobro poznatoj praksi ide, u nebo su otišle cijene sve robe i usluga. Nema šta nije poskupjelo, od igle do lokomotive.
Da svako zlo ide za neko dobro pokazala je i ova kriza. Sukob između Rusije i Ukrajine otvorio je neke nove mogućnosti za domaće drvoprerađivače. Evropa je “poludjela” za peletom iz BiH, jer drugoga nemaju.
Samim tim domaći proizvođači peleta dobili su priliku da svoj proizvod prodaju po daleko višim cijenama i zarade mnogo više nego što bi mogli u svojoj zemlji. I neka su. Neka zaradi ko god može.
Međutim, ako su već dobili priliku da zarade u Evropi, nisu morali toliko dizati cijenu i za domaće stanovništvo. Ni po platama ni po penzijama ne možemo u istu ravan sa Evropom. Naš standard je predaleko do toga. Znaju to i domaći prodavci peleta pa bez obzira pojedini tonu prodaju i po cijeni koja prelazi 700 maraka.
To je duplo veći iznos nego lani. I nije u redu. Zbog takvih pojedinaca su i dospjeli do zabrane plasmana pa sada trpe svi. Penale će vjerovatno platiti mnoge ozbiljne kompanije koje su unaprijed dogovorile plasman proizvoda.
Takođe nije u redu da se ovdje po toliko visokim cijenama nama prodaje proizvod koji kvalitetom nije ni blizu onoga koji se plasira na zapad.
Isto tako je cijena palete ogrevnog drveta odjednom dostigla 250 maraka. Nakon jučerašnjeg sastanka, i jedni i drugi su pristali da spuste cijenu, odjednom je i niža rentabilna, makar na ivici, ali jeste.
I kad sve to sagledamo, i više je nego očigledno da oni koji mogu poprilično koriste situaciju. Gorivo pojeftini za fening, poskupi za dva. Sve to poprilično liči na zamazivanje očiju malom običnom čovjeku, koji samo gleda kako da preživi od prvog do prvog.
Iz svega ovoga stiče se utisak da se i prije mjesec moglo prodavati po nižim cijenama. Ako može danas, moglo je i juče, s tim što su i ove navodno snižene cijene i dalje previsoke za skromne budžete domaćeg stanovništva. I ko zna dokle ćemo ovako. Do izbora? Možda i dan duže!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
