Zakup
Institucije na nivou BiH godinama unazad su “uživale” u milionima maraka iz budžeta koje su nemilice trošile na sve i svašta, naravno, uz pomoć malog broja zaposlenih koji ne znaju ni šta rade i većine koja sjedi u “izmišljenim” foteljama luksuznih kancelarija u strogim centrima.
Stotine miliona maraka godišnje odlaze za plate, putovanja te smještaj preobimne administracije, tako da su samo zakupi prostorija koštali oko 30 miliona maraka godišnje.
Da je puno, puno je i, na sreću, postoje još oni koji su toga i svjesni.
Predstavnici parlamentarnih komisija dugo već upiru prstom i upozoravaju na enormne iznose koji odlaze za zakup institucija, a izgleda da je napokon došlo vrijeme da se stane na loptu, određeni troškovi sasijeku i koliko-toliko dovedu u normalu.
“Skromne” i “ekonomične” institucije, koje su proteklih godina vodile grčevitu borbu da budu najviđenije, radile su sve samo da se smjeste u samom centru grada i još više se trudile da tu i ostanu, po bilo koju cijenu.
A s druge strane, ni pohlepa ne miruje, pa su tako izdvajanja za zakupe rasla iz godine u godinu sa apetitima onih koji ne znaju za štednju i imaju potrebu da iz strogog centra grada piju kafe i zagledaju prolaznike. Svjesni smo toga da 22.000 zaposlenih nema šta da radi u administraciji.
Na svu sreću, sve što ima svoj početak, ima i kraj.
Savjet ministara je, izgleda, odlučio da stane u kraj ovakvom ponašanju i napravi “rezove” gdje god je to moguće, bar za sada samo na izdacima za zakup institucija, jer jedno je sigurno, niko, ama baš niko, nema pravo da arči i rasipa novac iz budžeta kao da je njegovo vlasništvo i da ne obraća pažnju na ono što se dešava s one strane okna kroz koje gledaju na prolaznike, od kojih većina spaja kraj s krajem.
Svi moraju biti svjesni da je u današnje vrijeme, kada krize vrebaju sa svih strana, potrebna maksimalna racionalnost i da u tom ponašanju nema mjesta raskoši i luksuzu.
Ministri tako očekuju da će se na planiranim “rezovima” zakupa uštedjeti i do 30 odsto, odnosno i do deset miliona maraka na godišnjem nivou, a to nisu male pare.
Nisu, posebno ako se uzme u obzir da se one mogu iskoristiti za mnogo potrebnije stvari. Zapošljavanje u privredi, na primjer.
Svi moraju da shvate da nema bahatosti sa budžetskim sredstvima i da se bliži vrijeme kada će morati da spakuju svoje stvari i pomire s tim da više neće piti kafu i gledati prolaznike iz kancelarija u glavnim gradskim ulicama koje su, logično, i najskuplje za izdavanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
