Zakopano oružje
Naslov ovog komentara u svim pravno uređenim državama svijeta bio bi protumačen samo na jedan mogući način, na onaj koji ima značenje "zbogom oružje".
Ali u BiH, naravno, to nije slučaj. U BiH, u kojoj je oduvijek bilo više smrti nego života, "zakopano oružje" je ono koje jedva čeka zlo. Iako se kod nas kaže "zlu ne trebalo" (kako nam to reče i predsjednik Saveza demobilisanih boraca FBiH Almir Tutić), činjenica je da oružje koje u prvom činu drame visi na zidu, u trećem obavezno i opali.
Tutić, i pored usputnog "zlu ne trebalo", u intervjuu federalnim medijima čak najavljuje tu upotrebu oružja uz izražavanje "spremnosti za bilo koji oblik odbrane BiH" i uz kajanje što "1995. godine nije sve završeno i što je dozvoljeno strancima da to spriječe". Reče on da su "borci zakopali ponešto od oružja i da su spremni da ga upotrijebe".
Neke skrivene poruke u tome ne treba tražiti, jer sve je tu rečeno jasno.
Iako konstatuje Tutić da je "više od 90 odsto nekadašnjih boraca nezadovoljno statusom i politikom koja im nije dala ono što zaslužuju" te da je "oko 80.000 nezaposlenih ratnih veterana na rubu gladi", a sve to u FBiH, on ipak za to okrivljuje Republiku Srpsku.
Iako je naveo da "nekadašnji heroji ne mogu da zarade kako bi prehranili sebe i familiju, da se ubijaju i da su ih u ponor odveli oni kojima su vjerovali", dodaje da ono zakopano oružje ipak "čeka na odbranu BiH". Vjerovatno od "srpske agresije".
Zanimljivo je da je koji dan prije i Bakir Izetbegović tvrdio da "može doći do sukoba", a nešto slično govorio je i Sulejman Tihić.
Istražni organi u svakom bi slučaju morali da pokrenu istragu u slučaju Tutića, jer je ovdje riječ o očiglednoj prijetnji ratom. Treba utvrditi ko jedva čeka da "otkopa" zakopano oružje i ko jedva čeka da ga upotrijebi.
Ovaj slučaj se mora ispitati da bi bila odbačena svaka sumnja da bi takva prijetnja mogla da se i ostvari. Jer očigledno je da ima i takvih kojima bi novi rat očigledno bio po volji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
