Zakon jednak za sve

Zadatak zakona je da uredi društvene odnose u svim sferama života i da društvena pravila pretvori u norme koje moraju poštovati svi građani.

S druge strane, tim istim građanima država garantuje da je zakon jednak za sve i da niko ne može i ne smije biti izuzet od “kazne” ako se ponaša suprotno normama koje propisuje. 

Međutim, mnogi građani smatraju da je rečenica “zakon je jednak za sve” samo floskula i da u praksi često ne doživi primjenu. Široko je rasprostranjeno vjerovanje da su od zakonskih propisa pošteđeni lokalni funkcioneri, ljudi iz vrha vlasti, advokati, sudije, pa čak i kriminalci koji su u sprezi sa svim tim moćnicima. A ono najgore jeste činjenica što u Srpskoj i BiH to nije samo vjerovanje, već stvarno stanje.

Gotovo svakodnevno smo svjedoci raznih situacija u kojima se oni koji se oglušuju o zakon izvlače bez ikakvih posljedica. Direktore propalih preduzeća ne pozivaju na odgovornost, a slično je i sa korupcijom u pravosuđu i zdravstvu. Tu su i političari koji ilegalno sprovode razne tendere i učestvuju u pranju novca, kao i brojni tatini sinovi koji su pošteđeni svih kazni ma šta da urade. Pravda nikada nije stigla ni brojne zločince koji su tokom rata činili gnusne zločine. 

U moru takvih situacija gdje se zakoni krše i ne poštuju Ministarstvo unutrašnjih poslova RS se pokazuje kao svijetao primjer. Samo u prošloj godini pokrenuto je 112 disciplinskih postupaka protiv policijskih službenika koji su prekršili dužnost, zbog čega su četvorica dobila rješenja o otkazu, a većina ostalih novčane kazne.

Ne mislim da su ovi postupci MUP-a za aplauz niti bilo kakvu hvalu jer se od njih i očekuju da budu u prvom redu kada je u pitanju poštovanje zakona s obzirom na to da je jedan od osnovnih zadataka policije da sprovodi poštovanje zakonskih normi. Policija je ta koja mora da uvjeri građane da je zakon jednak za sve, a najbolji način za dokazivanje te tvrdnje je češljanje sopstvenih redova. Međutim, s obzirom na brojne afere koje isplivavaju u javnost, potezi policije i kažnjavanje sopstvenih radnika jesu za pozdraviti.  

Primjer MUP-a trebalo bi da podstakne i druge javne institucije i ustanove da ispitaju rad svojih službenika i kazne one koji ne mare za propisana pravila. U tim postupcima moralo bi prednjačiti pravosuđe u koje građani, zbog selektivnog rada, sve više gube povjerenje.

Ako žito na vrijeme ne istrijebimo od kukulja, nestaće i ovo malo pravne države što imamo, ako se uopšte i može smatrati da je imamo s obzirom na nelogičnosti koje nas okružuju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.