Za prostituciju potrebno bar dvoje
Gotovo cijela javnost registrovala je, stidljivo i reagovala, na informaciju kako će se u slučaju Živka Budimira pred Sudom BiH objelodaniti prisluškivani razgovori osumnjičenog s urednikom na Federalnoj televiziji.
Upotrebu snimaka razgovora osumnjičenog funkcionera i novinara FTV-a u dokaznom postupku Federalna televizija ocijenila je kao ucjenu i pritisak na medije i slobodu javnog govora od strane pravosuđa i "dijela vladajuće elite". Tužioci Oleg Čavka i Dijana Kajmaković tvrde kako se radi o razgovorima koji insinuiraju bliske, čak saradničke odnose između Budimira i urednika Avdića, koji, kako se navodi u njihovom objašnjenju, "prelaze svaku granicu i imaju obilježja krivičnog djela".
Prisluškivanje razgovora osobe osumnjičene za teška krivična djela sastavni je dio istražnog postupka, dozvoljena i zakonom regulisana metoda istrage. Pretpostavljajući kako Budimir nije razgovarao sam sa sobom, jasno je da je u snimljenim razgovorima morao imati sagovornike. Među njima našao se i Avdo Avdić.
Stoga je silna halabuka i reakcije povezanih udruženja i medija o tobože ucjeni i kršenju prava novinarske profesije zamjena teza i zapravo teška uvreda toj istoj profesiji. S obzirom na to kako cilj prisluškivanja nije bio novinar FTV-a nego osumnjičeni za kriminal, po njima ispade kako je prisluškivanje osumnjičenih ucjena i pritisak na medije i slobodu javnog govora!
Klasična bh. novinarka priča: Prostituisanje prava na slobodu govora i slobode medija njihovim korišćenjem i za odbranu prava i za odbranu od odgovornosti. Koliko li su se samo puta mediji koristili istom ofucanom frazom i za mnogo bezazlenije slučajeve. Tužba zbog očigledne klevete - zloupotreba prava, presuda zbog namjerno objavljenih laži radi nanošenja štete neistomišljenicima ili konkurenciji - zloupotreba prava na slobodu govora...
Na kraju su, pominjući je i pozivajući se na nju zbog svega i svačega, toliko isprostituisali slobodu govora i medija da obični ljudi okreću glavu od nje.
Pogleda li se i druga strana priče (opet prostituisanje, ali ovoga puta pravosuđa) bh. praksa nam govori i kako se tužilaštvo često, u nedostatku pravih dokaza, koristi silnim ovlašćenjima u marketinške svrhe očekujući uticaj javnosti na sudski proces ili za neke druge ciljeve.
Koliko li su samo neuspjelih i unaprijed na propast osuđenih procesa pokrenuli protiv političara? Nije rijetkost da objave puno ime i prezime osumnjičene osobe i prije nego što optužnica u koju ni sami ne vjeruju stigne na potvrdu. Nije rijetkost ni curenje informacija iz istraga kako bi se podstakla javnost na njihovu stranu. Nije li upravo FTV često eksploatisala upravo takve informacije iz inih tužilaštava u našoj zemlji? Bezbroj puta, zar ne?
Stoga je više nego bitno presude u vlastitoj glavi, baš kao i u zbilji, ne donositi bez sagledavanja svih činjenica sa svih uključenih strana. Sve drugo je "prostitucija". Ili slobode medija ili ovlašćenja tužilaca. A za prostituciju je, baš kao za prisluškivanje, potrebno "bar" dvoje. (Dnevnik.ba)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
