Za koga školujemo medicinare
Prijem dokumenata za upis učenika u srednje četvorogodišnje škole počeo je juče širom Srpske, a ako je suditi prema onoj narodnoj da se po jutru dan prepoznaje, nimalo optimistična školska godina nije pred nama.
Prvog dana upisa odlikaši su, po običaju, pohrlili u medicinske škole i gimnazije, gdje su liste za svega nekoliko časova premašile upisnu kvotu, dok prijem dokumenata i danas traje.
Kako bi upisali neko od ova dva zanimanja mnogim đacima nije bilo teško ni da sat-dva prije otvaranja škole dođu i pred vratima čekaju da počne predaja dokumenata, jer se vode logikom da je, ako porane, veća šansa da će “upasti” u željenu školu.
Da đake i dalje privlači bijeli mantil najbolje govori podatak da je prvog dana u banjalučkoj Medicinskoj školi, gdje je planiran upis 192 učenika, dokumenta na startu predalo čak 268 svršenih osnovaca.
To je scenario koji se ponavlja već nekoliko godina, dok za pojedine četvorogodišnje i trogodišnje škole ne bude ni deset prijava, što nije dovoljno da se formira odjeljenje.
Mnogo toga se promijenilo posljednjih nekoliko godina, pa tako i motivi mnogih koji upisuju medicinsku školu.
Nažalost, taj poziv postao je sinonim za odlazak u inostranstvo. Proteklih godina stotine mladića i djevojaka koji su završili neka druga zanimanja prekvalifikovali su se i otišli u inostranstvo da rade kao njegovatelji za višestruko veće plate od ovdašnjih.
Koliko su medicinski tehničari i ljekari važan kadar i nikad ih nije dovoljno uvjerili smo za vrijeme pandemije virusa korona, kada se u Srpskoj tražio medicinar više, međutim ako đaci biraju medicinu kako bi po završetku otišli u inostranstvo, radost nam je kratkog daha.
S druge strane, gimnazijalci koji odustanu od fakulteta, a takvih je sigurno mnogo, kao i ekonomski tehničari na posao čekaju oko pet godina. Dobar izbor nije ni mašinski tehničar, ukoliko se ne nastavi školovanje, jer na zaposlenje čekaju oko šest godina, ali zato ugostiteljsko-kulinarski, zubno-stomatološki i tehničari računarstva na posao u prosjeku čekaju oko godinu dana.
Uzimajući sve to u obzir, roditelji, koji najviše utiču na izbor zanimanja, treba da savjetuju djecu da upisuju zanimanja sa kojima će moći da se zaposle, da sa svojih deset prstiju izdržavaju porodice i da nauče od čega može da se živi, a ne kako se najbrže stiže na biro za zapošljavanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
