Za državu, protiv naroda
Odlukom Centralne izborne komisije ranije ove godine poništeni su izbori u Doboju i Srebrenici, a juče odlukom visokog predstavnika BiH Valentina Incka poništen je prvi krug glasanja za gradonačelnika Mostara. Iako, na prvi pogled, dva odvojena slučaja, oni su u svojoj suštini veoma slični i najbolji su odraz stanja u BiH i stepena demokratije.
Obje odluke su po svojoj prirodi intervencionističke, jer je o riječ o tijelima, zakonski predviđenim i nametnutim, koji su sebi dali za pravo da u ime naroda, a sve pod izgovorom “za prosperitet i bolje uređenje BiH”, donose odluke kako bi doprinijeli demokratičnosti sistema u BiH. Tako je osnova djelovanja postala “za državu, protiv naroda”.
Nivo demokratije u oba entiteta je katastrofalan, od završetka rata sve do današnjih dana ne postoji politička partija ili pojedinac koji nije koristio izborni inžinjering ili neki od provjerenih metoda izbornih prevara, a najveći krivac za to je upravo međunarodna zajednica koja sada pokušava da drži lekcije i časove o volji naroda i njenom značaju. Tako da ispravljanje krive Drine i pokušaj zavođenja demokratskih principa u ova tri grada/opštine predstavlja posprdno izrugivanje svakom građaninu u BiH.
Kompletan izborni proces, od početka do kraja bio je toliko smušen, nespretan i loš da je bilo bolje da se izbori uopšte ne održe. Samo pomjeranje izbora uticalo je na to da mnoge lokalne zajednice u 2021. godinu uđu sa privremenim finansiranjem, dakle uticala je na njihovo funkcionisanje, a ova o poništavanju izbora u Srebrenici i Mostaru na površinu je izbacila mnoge manjkavosti sistema u BiH.
Kako to u BiH vrlo često biva, svi se pitaju gdje nabaviti pare, a na pomen para krene se sa prebacivanjem nadležnosti sa jedne institucije na drugo. Dalje, odjavljivanje prebivališta u Srebrenici od strane 200 Bošnjaka pokazala je da birački spiskovi nemaju nikakve veze sa stvarnim stanjem i da su oni najveći izvor izbornih prevara.
O slučaju Mostara je rečeno i previše i postoji apsolutna saglasnost da je grad na Neretvi i nakon 12 godina bez izbora ostao grad slučaj. Iako je od prvog trenutka bilo jasno da je na dan izbora bilo toliko prevara da su se i sami organizatori istih zbunili, međunarodna zajednica i CIK su zatvorili oči i slavodobitno proglasili pobjedu demokratije. Ta “pobjeda” je krunisana jučerašnjom intervencijom Valentina Incka, koji na odlasku iz BiH ostaje upamćen bar po nečemu i građani će, možda, dobiti gradonačelnika kojeg je izabrao jedan strani diplomata. Jer, kako Mostarci mogu znati bolje od Austrijanca šta valja?
Sve ovo ukazuje, iako svi žele da vjeruju i nadaju se da to nije tačno, da su sličnosti između ova dva slučaja samo plod slučajnosti i da nisu rezultat iste politike. Svaki pokušaj stvaranja BiH po ustrojstvu zamišljenom od strane pojedinaca ili manjih grupa, ovu napaćenu i duboku podijeljenu zemlju vode u sukobe. Incko, kao potomak prošlih okupatora, trebao je da nauči lekcije iz prošlosti. A CIK? Isto kao i Incko, bez obzira što nisu Austrijanci, Mađari ili Turci.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
