Vučić i Zvornik
Bezbjednosni skandali u BiH sve se učestalije toliko olako shvataju da se bez ikakve zadrške može konstatovati da su oni koji izvrše kojekakve napade do onog najgoreg terorističkog zaštićeni od sistema države.
Najočitije su to dokazali teroristički napad na policijsku stanicu u Zvorniku i napad na srpskog premijera Aleksandra Vučića u Potočarima.
Koliko institucije i političari u ovoj, na sve načine bezbjednosno i moralno posrnuloj zemlji, imaju namjeru da se uhvate u koštac sa terorizmom najbolje pokazuje činjenica da se o napadu na policijsku stanicu u Zvorniku cijela tri mjeseca naklapalo sa različitih strana - u bezbjednosnim strukturama, među političarima, poslanicima i drugim institucija da bi se na kraju slučaj toliko razvodnio da su oni koji bi trebalo da pokrenu stvari sa mrtve tačke sve sveli na incident. Nakon silnih zasjedanja, Predstavnički dom usvojio je zaključke u kojima se ama baš ništa ne utvrđuje niti se napad u Zvorniku naziva terorističkim.
Očito je da će javnost ostati uskraćena za odgovor ko stoji iza ovog terorističkog napada.
Napad na premijera Srbije Aleksandra Vučića u Potočarima polako ali sigurno ide istim stopama kao i slučaj terorizma u Zvorniku.
U svim normalnim zemljama čelnici bezbjednosnih struktura koji imaju i zrno časti podnijeli bi ostavke, počinioci koje su zabilježile kamere bi odavno bili pohapšeni i ekspresno osuđeni, organizatori i naredbodavci takođe čamili iza rešetaka, ali u BiH se ni u ovom slučaju nije maklo sa mrtve tačke.
Na ostavke niko ne pomišlja, tužioci se odmaraju, a zvaničnici institucija i ne pomišljaju da zatraže odgovornost ili smjenu bilo koga. Međudržavni skandal koji je obišao cijeli svijet i reakcija institucija BiH nakon toga, istraga koja je na mrtvoj tački jasan su dokaz da ova zemlja nema namjeru da postane uređena.
Jasno je da zaključci i Parlamenta i Savjeta ministara bukvalno ne govore ništa, nikoga ni na šta ne obavezuju i nikakve mjere ne nalažu. Bezbjednosna situacija je katastrofalna i haotična, zemlja u kojoj se teroristi nazivaju rokerima, a dobro plaćeni zvaničnici tolerišu iako nemaju namjeru da polažu bilo kakvu odgovornost za javašluk i nerad i ne može biti ništa drugo do skrovište i rasadnik terorizma i blamaža. I tako iz godine u godinu, od slučaja do slučaja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
