Vrzino kolo
Suludo je da devet resora u okviru Savjeta ministara BiH na troškove službenih putovanja iskešira više od 6,2 miliona maraka, koliko je to bilo lani, kada je na snazi bila odluka o privremenom finansiranju, jer je budžet za 2019. usvojen tek pred kraj godine.
Kada se već troše milioni maraka na službena putovanja, jedina logična stvar koju bi ministri, zamjenici ministara i ostali službenici iz institucija BiH trebalo da urade jeste da naprave plan putovanja ili da bar napišu konkretan razlog za tolike pređene kilometre.
Neki od njih nisu se udostojili čak ni to da urade, pa su u nalozima sa putovanja po inostranstvu pisali tek šture fraze tipa “sastanak” ili “službeno”, pa građani mogu samo da nagađaju zbog čega su zaista častili službenike za tolika putešestvija po bijelom svijetu, što je dovoljan razlog da revizori posumnjaju i odgovornima daju najgore ocjene.
Jer zaista, zašto bi Ministarstvo odbrane BiH više trošilo na putovanja od, recimo, Ministarstva inostranih poslova, kome je to u opisu posla? I zar je baš Ministarstvo odbrane moralo da prisustvuje nekoj tamo konferenciji u Abu Dabiju.
Nesporno da je važna, ali bar nas je pandemija naučila da se nekim seminarima, edukacijama, pa i zvaničnim sastancima i konferencijama može prisustvovati onlajn.
Zamislite tu uštedu kada bi svi na nivou BiH, godišnje dva ili tri puta, putem “skajpa” prisustvovali nekom događaju, pa to pomnožiti sa brojem ministarstava i institucija i eto nekoliko miliona. Ali zašto bi se neko odrekao dnevnice?
Pošto se vrzino kolo trošenja institucija BiH na gorivo ne raspetljava iz godine u godinu, trebalo bi uvesti bar neke standarde. Na primjer, koliko se godišnje kilometara može preći ako se ide van zemlje, koliko se goriva smije potrošiti ili, jednostavnije, koliko puta se može negdje putovati. Naravno, uz “onlajn putovanja” kao opciju koja ne smije biti zanemarena.
A kad se već mora, nakon svakog putovanja bi svi trebalo da naprave izvještaj radnog naziva “šta sam konkretno naučio/donio/ostvario i koja stečena iskustva i znanja ću da primijenim na svom radnom mjestu”.
Dok se ne utvrde svi ti kriterijumi, po svemu sudeći, revizori će se načitati kopipejst fraza od jedne riječi i to će ministri smatrati za “dovoljno”.
Možda uz “sastanak” ili “službeno” prilože i selfi sa Ajfelovog tornja, čisto da ne bude baš šturo. Jer ipak je to narodni novac.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
