Vrtoglave zarade
Informacija o enormno visokoj zaradi pojedinih finansijskih stručnjaka u Srpskoj u glavama većine domaćih radnika odjeknula je kao prava bomba.
Činjenica da je jedan Banjalučanin u sektoru finansija lani za samo jedan mjesec zaradio gotovo pola miliona maraka, koje najveći broj radnika ne može zaraditi ni za cijeli radni vijek, na granici je skandala. Ne toliko zbog visine same zarade ili, ne daj bože, zavisti, koliko zbog šoka i nevjerice da kod nas postoje ljudi koji zarađuju toliku sumu novca. I to na našem području gdje se breme siromaštva natovarilo na nejaka leđa građana prije dvije i po decenije i još nema namjeru da popusti. Ili ipak ima, jer ovaj srećnik prošle godine nije bio usamljen.
Vrtoglavo visoka zarada slila se u još nekoliko buđelara. Astronomskim primanjima može se pohvaliti još jedan Banjalučanin koji je, takođe, u oblasti finansijskog sektora zaradio nevjerovatnih 459.390 maraka.
Preostala tri najbolje plaćena radnika u Srpskoj, bar prema statistici Poreske uprave RS, i te kako kaskaju za navedenim rekorderima. S obzirom na to da je novčanik trećeg na listi najplaćenijih radnika za samo jedan mjesec otežao, za obične smrtnike nedostižnih, 61.514 maraka. Gle čuda, i tu se radi o Banjalučaninu koji se bavi iznajmljivanjem nekretnina, a s njim u kolo mogu još dvojica njegovih sugrađana koji su svoje znanje, vještine i radne sposobnosti za mjesec naplati 54.783 KM.
Ovi podaci pokazuju da nekoliko firmi u privatnom vlasništvu bilježi zavidne poslovne rezultate, čim imaju toliko novca da isplate svojim zaposlenima. Vjerovatno ti poslovni rezultati i jesu proizvod uspješnog menadžmenta i stručnog kadra, pa je više nego opravdano što su dio dobiti ustupili najboljim i najzaslužnijim radnicima.
Benefit visokih primanja ogleda se i u činjenici da su poslodavci za astronomske zarade morali isplatiti i velike sume novca fondovima penzijskog i zdravstvenog osiguranja, čime je obezbijeđeno na stotine penzija.
Ono što je takođe dobro kada su u pitanju ove pozamašne zarade je to što dolaze iz privatnog sektora, a ne javnog. Bilo bi više nego nemoralno da se zarada od nekoliko desetina hiljada maraka slila na račun nekog direktora javnog preduzeća ili čelnika pojedinih državnih institucija, pogotovo u vremenu ekonomskog posrnuća zemlje.
Međutim, ne treba da zaboravimo da veliki dio stanovništva Srpske, nažalost, jedva spaja kraj s krajem i da borba za puko preživljavanje traje iz mjeseca u mjesec. Problem je što mnogi od njih poštenim radom ne mogu svakog mjeseca zaraditi bar nekoliko hiljada maraka, kojima bi bili više nego zadovoljni. Ali, da li će se to i kada desiti, zasigurno ne znaju ni proročice svijetle budućnosti. Ostaje samo nada da će jednog dana “svanuti” i nama, običnim smrtnicima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
