Vrtlog bezumlja
Sve više građana, pogotovo onih u Evropi, ima sve učestalije egzistencijalne glavobolje kako preživjeti nametnuto izrežiranu solidarnost, te geopolitičke, novohladnoratovske i “gladnoratovske” igre.
I dok globalno selo gori, svjetske birokrate - oni koji odlučuju o sudbini svojih kmetova koji imaju slobodu samo na papiru, svojim sve pohlepnijim i nerazumnijim potezima nastavljaju sa destabilizacijom dosadašnjeg svjetskog poretka, ali i privrednih tokova, zbog čega bi svijet mogao upasti u veliko živo blato secesije iz kojeg će teško izaći.
Mnogi čak smatraju kako će biti dobro da nas samo ona pogodi, jer na globalnom horizontu već se naslućuju mnogo opasniji i razorniji olujni oblaci koji prijete da novčanice zbog sve veće inflacije i rasta cijena, pretvore u bezvrijedni papir kojim će se moći potpaliti samo vatra.
Najgore u svemu ovome jeste to što je kao prioritet postavljena politika, a ne ekonomija i opšta dobrobit ljudi. Umjesto toga, situacija oko Ukrajine se koristi za kreiranje savršene oluje koja bi trebalo da zbriše Rusiju. Kako stvari stoje, prije će nestati srednja klasa u Evropi, u kojoj bi čak i tuširanje i vožnja automobilom moglo postati luksuz. Što bi se reklo, “ko preživi, pričaće”.
U ovaj vrtlog uvlače se i one manje zemlje koje pokušavaju ostati neutralne i ono što trenutno nekako najviše zabrinjava jeste to što sve počinje da liči na period pred izbijanje Prvog svjetskog rata. NATO svoje snage u Evropi povećava za deset puta, Rusija se proglašava za najvećeg neprijatelja, a Kina narednim. I tako stoji u zvaničnim dokumentima ove vojne organizacije. Sve ove “strateške” odluke donose se u Vašingtonu i Londonu, koji iz bezbjedne udaljenosti posmatraju sve veću evropsku agoniju, koja prijeti da preraste u faustovsku tragediju.
Umjesto stabilizacije ekonomskih (ne)prilika, nastavlja se s donošenjem nerazumnih političkih odluka. To što litar goriva košta skoro kao i litar jestivog ulja - nije bitno. A zašto i bi kada velike naftne kompanije ostvaruju ekstra profite.
Još licemjernije jeste to što Evropa sada traži pomoć od Irana, Ekvadora i Libije, zemalja koje se godinama unazad nalaze na njenim crnim listama.
U kom pravcu sve ovo ide najbolje se može vidjeti iz toga što BRIKS polako postaje sve ozbiljniji “protivnik” moćnom ekonomskom savezu G7. Ukoliko se njemu priključi i Iran, ali i Argentina, nastaće moćna ekonomska organizacija koja će bez problema parirati G7. U tom sendviču, Evropa će opet biti samo kolateralna šteta. Naravno i Ukrajina. Nažalost, dok je raznih Borelja i njemu sličnih, koji su poput lutaka na kanapu zapadne duboke države, Evropa nema nimalo svijetlu budućnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.