Vrtićka saga
Saga u vezi sa radom banjalučkih javnih vrtića trajala je tek jedan dan. Uprkos tome reakcije i komentari roditelja ne jenjavaju, jer ih je čak i djelimičan, kratkotrajan generalni štrajk izbacio iz kolosijeka.
Najviše ih je pogodilo i naljutilo što su u srijedu veče, naprasno iza 20 časova dovedeni pred svršen čin. Mame i tate vrtićke djece to veče bili su više nego izbezumljeni, jer su iz mediji saznali da vrtići u četvrtak ujutro neće raditi. Oni koji nisu imali baka i deka servis imali su ogroman problem, jer koga da nađu u to doba da čuva dijete. Da stvar bude gora, brojni roditelji nisu ni čuli vijest da radnici banjalučkog Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje stupaju u generalni štrajk pa su u četvrtak ujutro zajedno sa djetetom poljubili vrata. Da i ne spominjem izluđivanje oprečnim informacijama koje su se pojavile u srijedu veče. Dok je sindikalna organizacija tvrdila da vrtići u četvrtak neće raditi, rukovodstvo Centra pozivalo je roditelje da dovedu mališane, jer je štrajk nezakonit i njihova vrata biće otvorena za svu djecu.
Da li su se oni koji su organizovali štrajk i odluku o njemu donijeli kasno uveče samo na sekund zamislili kako će se osjećati roditelj koji u naručju sa malim djetetom poljubi vrata vrtića, a za pola sata mora na posao? Da je odluka bila suvisla jasno je iz činjenice da više od polovine vaspitača nije htjelo da stane iza ideje štrajka, jer od 30 vrtića koji djeluju u sklopu Centra za predškolsko u četvrtak je bilo zatvoreno njih 14.
Kad već nisu bili jedinstveni, pitanje je zašto su sindikalci krenuli u štrajk bez podrške svih radnika. Naročito je sporno što su tvrdili da imaju podršku roditelja, a glas nijednog od tih roditelja nije se čuo u javnosti. A baš bi bilo lijepo čuti razmišljanje roditelja koji podržava štrajk u nedoba. To mora da je neki roditelj koji ili ne radi, ili ima oko sebe čergu rodbine, baka, deka, prijatelja koji u svakom momentu mogu da pripaze dijete. Jer mame i tate koji nemaju lične bebisiterke i kojima je vrtić nasušna potreba sigurno nisu potpisnici takve ideje.
Nije sporna borba radnika Centra za veća primanja, naročito u vrijeme globalne krize i inflacije koja guta novac. Ali je sporno da pet do 12 bude donesena odluka pogubna po hiljade ljudi. Manjina je opet sebi dala za pravo da odlučuje u ime većine. Boreći se za svoja prava pogazili su prava roditelja, koji, dok su djeca u vrtiću, rade da prežive. Niko ne ostavlja dijete u vrtiću iz objesti, već radi moranja.
Ogromnu krivicu zbog situacije koja je zadesila roditelje imaju i gradske vlasti, koje prstom nisu mrdnule da udovolje zahtjevima štrajkača, dok se prijetnje nisu obistinile. Ako su u četvrtak uveče mogli pristati da im isplate traženo povećanje plate od 50 KM, mogli su to uraditi 24 sata ranije i poštedjeti i djecu i roditelje cjelokupnog kurcšlusa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
