Vozila za muzej
Kamioni i automobili koje koriste pripadnici Oružanih snaga BiH mogu se opisati sa samo jednom riječju. Krševi.
O kakvim vozilima je riječ najbolje govori podatak da vojnici, pored svih problema sa kojima su susreću, svakodnevno strahuju za svoj život ali i život ostalih učesnika u saobraćaju. Rijetka su putovanja od kasarne do kasarne, a da na vojnim vozilima ne otkažu kočnice i ostali dijelovi.
Zbog toga u Oružanim snagama vlada i velika pomama za automehaničarima, koji od jutra do mraka otklanjanju kvarove na vojnim vozilima. Džaba se trude, jer već sutradan moraju ponovo da zasuču rukave jer je krševe nemoguće popraviti.
Istovremeno, ovo ministarstvo na raspolaganju godišnje ima skoro 300 miliona maraka, ali novac ne ide tamo gdje treba, odnosno u obnovu voznog parka i jačanja bezbjednosti vojnika.
Čak je i nepoznato koliko su uopšte koja je gornja granica starosti vojnih vozila. Najveći broj specijalizovanih motornih vozila Oružanih snaga je čak iz linije proizvođača FAP-a i TAM-a koji su prije više od dvije i po decenije prestali da proizvode. To za sobom vuče i dodatne nevolje jer je pojedine dijelove za vozila nemoguće nabaviti jer ih jednostavno nema na tržištu.
Rješavanje svih tih problema je posljednje u redu, jer u BiH prednost nad svim ima rastrošnost i nenamjensko trošenje novca građana.
O rješavanju problema vozila vodi se baš onoliko računa koliko i o svim, prevashodno ekonomskim pitanjima, u BiH. Znači nimalo.
Zato će nam i dalje biti samo gore. Na putevima će vojnici ali i ostali učesnici u saobraćaju strahovati za svoju bezbjednost. Niko to pitanje neće potegnuti i staviti na dnevni red. Možda će se i povesti neka polemika kada se desi neka nesreća. Ali sve će ubrzo pasti u zaborav.
Vozila se obnavljaju samo podobnim i čelnicima, a za obične radnike, koji rade za siću od plate, nikoga nije briga. Jer da jeste, vojna vozila odavno bi završila u muzejima i bila izložena kao eksponati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
