Vojnički pozdrav

Vedrana Kulaga Simić

Služiti vojsci i državi nekada je bila neopisiva čast. Sa uzdignutom glavom i punim srcem vojnici su ponosno, uglas kao jedan, ponavljaju riječi iz zakletve, znajući ko i šta na taj način postaju.

BiH je ostavila iza teško vrijeme koje ne smije nikada da se ponovi, a uplovila u neko novo u kojem se promijenilo dosta toga, uključujući i vojsku.

Oružane snage BiH od samih početaka muku muče sa brojnim problemima i kritikama koje gotovo svakodnevno stižu na njihovu adresu. Mnoge su, nažalost, potpuno opravdane jer je postojeće stanje teško održivo.

Razlog za to, između ostalog, leži u njihovoj brojnosti. BiH, ovakva kakva jeste, sve i da treba, ne može da izdrži ovolike Oružane snage jer za to treba novca.

Iako je Ministarstvo odbrane BiH apsolutni rekorder kada je riječ o potrošnji novca iz zajednički kase, čiji godišnji ceh premašuje 250 miliona maraka, to se ne vidi na terenu.

Sve analize i obilasci nadležnih pokazali su da je stanje u kasarnama daleko od onoga što vojska zaslužuje. Pokazali su da vojnici i ostala vojna lica mahom pokušavaju da u životu održe ono što im je u nasljedstvu ostalo iz bivše države. Zub vremena, međutim, sve više ima maha.

Većina vojnih objekata je dotrajala, prokišnjava, na mnogim mjestima nema higijenskih uslova za rad i boravak, u zimskim danima nema ni grijanja, pa ne čudi što vojnici skidaju uniformu.

Ne ulazeći u razloge zbog čega je prvi, drugi, treći ili bilo koji drugi sadašnji vojnik odlučio da uđe u vojne redove i da postane dio Oružanih snaga BiH, jasno je da niko od njih ne zaslužuje da radi u takvom ambijentu.

I kada se sabere i oduzme ne treba da čudi da je sve duži red onih koji dobrovoljno vraćaju uniformu i čizme, u nadi da će pronaći bolji i plaćeniji posao.

Posljednji podaci pokazuju da svake godine sve više vojnika i ostalih vojnih lica "diže" sidro, posebno onih koji imaju hrvatski pasoš, a sve više ih u stopu prate kolege iz reda srpskog i bošnjačkog naroda.

Oružane snage veoma često obavljaju odličan posao na terenu i u službi su svih građana ove zemlje u brojnim nepogodama, ali je odavno prošlo vrijeme da se vidi koliko nam vojnika treba u stroju i koliko novca treba ova zemlja da obezbijedi za dostojanstven život i rad jednog vojnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Radnici rekorderi
Radnici rekorderi
Metastaza
Dika i ponos
Dika i ponos
POS terminal uvodi red
POS terminal uvodi red
Milioni, kamioni
Milioni, kamioni
Javni mrak
Javni mrak
Lančana neodgovornost
Lančana neodgovornost
Potonuće obrazovanja
Potonuće obrazovanja
Život je odavno luksuz
Život je odavno luksuz
Moć kao droga
Moć kao droga
Mitomanija
Mitomanija
Sve je bilo uzalud
Sve je bilo uzalud
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana