Voće nema ko da bere

 To je većinu domaćih poljoprivrednika stavilo na muke pa im ovog ljeta osim po glavi zbog paklenih vrućina, gori i pod nogama jer usljed manjaka sezonaca ne uspijevaju da isporuče dovoljne količine plodova naručiocima. 

Da bi završili posao na vrijeme, većina ih je ove godine bila primorana da poveća dnevnice sa 40 na 50 maraka, a osim novaca  radnicima nude i obrok, piće i prevoz. Uprkos svemu tome malo je onih koje uspiju da privole i dovedu na njivu da rede.   

Takvoj situaciji najviše je, tvrde poljoprivrednici, kumovao masovan odliv radne snage sa ovih prostora. Kažu da su ljudi naviknuti na rad, koji su godinama dolazili da nadniče otišli trbuhom za kruhom usljed čega su oni ostali kratih rukava.

Međutim, čini se da stvari ipak nisu tako crno-bijele i da uzrok ovog  problema nisu isključivo migracije. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS na kraju juna ove godine bilo je 89.373 nezaposlenih, što znači da u Srpskoj još uvijek ima more neiskorišćene radne snage.

Podaci Zavoda pokazuje da mnogi biraju poslove i da veliki broj nezaposlenih smatra da je sramota raditi poslove na selu.

Takvo mišljenje posebno je izraženo kod mlađih generacija kojima ne pada na pamet da se oznoje i zarade koju marku.  Iako odavno punoljetni i u punoj snazi za fizičke poslove u polju i u voćnjacima većina njih radnije uz kafu u baštama gradskih kafića mašta o dobro plaćenom poslu u državnoj upravi. Niko od njih i ne pomišlja o poslu na njivi ili farmi iako bi za mjesec mogli zaraditi čak 1.200 maraka, što je za ovdašnji standard više nego pristojna plata kojom se može osigurati lijep život.

Ne znam kada smo postali društvo toliko siromašno moralom, spremno na sav glas da kuka kako nema novca za ljetovanje, zimovanje, nove patike ili trenerku. Mnogima su puna usta psovki za državu jer nije u stanju da im omogući lagodan život, kada da je to nečija obaveza, a kada im se ukaže prilika da rade i zarade za to isto more o kojem sanjaju od posla bježe glavom bez obzira. Pa tako sramota od prljavih ruku i posla na njivama mnogima nadjačava buku koju proizvodi krčanje stomaka jer gospoda zaboravlja da je mahom potekla od ljudi kojima su koru hljeba zarađivali s motikom i srpom u ruci.

Zadatak roditelja ali i škole je da poduče mlade generacije da je svaki posao koji može osigurati egzistenciju dobar posao, te da su najvažnije vrijednosti red, rad i disciplina. Društvo treba da nauči da je sramota krasti, lagati ali ne i raditi, i da ne mogu svi biti državni službenici, doktori i menadžeri. Mora neko proizvoditi i hranu koju jedemo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.