Vjera u bolje sutra

Pravoslavni hrišćani uvijek su se okupljali oko svetih hramova, a kroz molitvu vijekovima traže utočište od nezgoda, ratova, ali i mnogih iskušenja. Ratna zbivanja i sukobi porušili su mnoge crkve do temelja, a neke od njih i u više navrata. Prvi i Drugi svjetski rat, a zatim i Odbrambeno-otadžbinski nisu štedjeli ni bogomolje u Hercegovini i dolini Neretve. Baš takav slučaj je u hercegovačkom gradiću Ljubuškom, gdje se vjerni narod iz tog i okolnih mjesta sabrao zajedno sa sveštenikom Markom Gojačićem kako bi obnovili tri puta porušenu svetinju.

I dobro im ide, zavrnuli su rukave i krenuli od početka.

Već su uradili puno, očišćena je ruševina, gdje su već sada vidljivi temelji hrama, urađen je pristupni put, ali i Parohijski dom, gdje je nekad živio paroh sa porodicom sve do 1941. godine. 

Uz to, nakon više od tri decenije na temeljima porušene crkve prethodne nedjelje služena je i liturgija, što je bio istorijski dan za sveštenstvo, ali i vjerni narod. Posla je puno, ali želja i bolji status pravoslavnog naroda vodilja je koja će sigurno pobijediti, jer će hram biti zadužbina svakog pravoslavnog vjernika koji ugradi dio sebe u ovu bogomolju.

Sada su, nažalost, neka druga vremena, na prste jedne ruke može se prebrojati pravoslavni živalj u tom gradu, ali potez da se obnovi hram i digne taj kraj kao feniks iz pepela već se osjeti. To je i dobar signal da je život moguć i da ima nade i na tim prostorima, da se možda i neko vrati na svoju djedovinu. Svako selo i grad siromašni su i tužni ako se ne čuje crkveno zvono, jer bez bogomolja prijeti im izumiranje, te nedostaje i vjersko okrepljenje koje je neophodno u izazovnim vremenima u kojim živimo. Ovo je jedina crkva, uz onu u Gornjem Hrasnom kod Neuma, koja pripada Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, a da još nije obnovljena. U Kosačinom gradu danas živi samo četvoro Srba, ali uz donatore sa svih meridijana malobrojni povratnici imaće priliku da prisustvuju svetoj liturgiji u dogledno vrijeme.

Ono što je i te kako važno jeste podatak da djeca uče pravoslavnu vjeronauku u školama. Naši povratnici u FBiH imaju teške uslove za život, najčešće žive od stočarstva i poljoprivrede,  a svako novo rađanje i vaskrsenje, kao ono iz stradalničkih Prebilovaca, vraća vjeru u bolje sutra te da će se potomci onih koji su završili u jamama vratiti tamo odakle su. Novac je vjerni narod već počeo uplaćivati na račun Crkvene opštine Ljubuški, a uz to javljaju se i mnogi Ljubušaci koji su prije 40 do 50 godina napustili vjekovno ognjište. Najveća pobjeda u ovoj priči, osim same obnove hrama, su i jedinstvo i sabornost koje naš narod pokazuje tokom humanitarne akcije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.