Vjera i nada u bolje sutra
Svako novo otključavanje bilo da je u zemlji u kojoj živimo ili nekoj iz okruženja, ljudima daje novu nadu da se situacija vraća u normalu i da nam stižu neka bolja vremena. Nažalost, to uglavnom kratko potraje, jer zbog pojedinaca koji ne poštuju mjere, brojke sa zaraženima svako malo počnu da divljaju. Pa umjesto da tražimo smještaj za ljetovanje u Grčkoj, zbog velikog broja zaraženih i preminulih, sad ne možemo otići ni na kafu ili ručak u obližnji kafić i restoran.
Ako smo išta naučili o sebi samima za ovih godinu i kusur je to da nam odgovornost očigledno nije jača strana. Zato ne treba da nas čudi što se svakim danom sve više zatvaramo, dok se u drugim zemljama mjere polako ublažavaju. Nije kriv Republički štab za vanredne situacije jer je pojedincima nemoguće dokazati koliko štete nanosi nepoštovanje epidemiloških mjera. Pa zar je toliko teško držati distancu, nositi masku i ne grliti se pri svakom susretu.
Porazno je da oni koji virus korona nisu osjetili na svojoj koži po pravilu ne vjeruju u njegovo postojanje. Tako da na mišljenja ili opravdanja koja često možemo čuti oko nas, a koja govore da je to samo malo jača prehlada ili izmišljena bolest, treba uvijek uzvraćati demantijima na svakom koraku.
Otprilike, svaka treća osoba koju vidimo na ulici, u javnom prevozu, na našem radnom mjestu, u kafiću i restoranu smatra da je korona budalaština i zavjera. Da nas hiljade zaposlenih u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji organizovano lažu, kao da ne postoji 131 milion oboljelih, ni 2,8 miliona preminulih od “kovida” širom svijeta.
Naravno, obmanjuju nas i vlade Amerike, Francuske, Njemačke, Danske, Švedske, Rumunije, Slovenije, Kanade, Japana, Burkine Faso, Novog Zelanda. Svi su oni dio kolektivne zavjere. Samo što su prošla dva termina za prvoaprilske šale, a niko da spomene da je sva priča samo jedna globalna zezancija na koju su svi nasjeli.
Sa skepticima i teoretičarima zavjere sigurno se ne bi složili medicinari koji danonoćno bdiju nad brojnim pacijentima, kojima, ako se uopšte izvuku iz kandži ove pošasti, trebaju mjeseci i mjeseci da se oporave, jer svaki milimetar kože zna da boli.
Još je bolnije kada zbog ove bolesti neko izgubi voljeno biće, majku, oca, brata ili sestru, a takvih slučajeva je bilo jako puno. Zamislimo samo obim te zavjere.
Umjesto suočavanja, mnogi, potvrđuju to svakodnevne brojke, radije okreću glavu, prave se da ne postoji ili smišljaju utješna i alternativna objašnjenja. Umanjuju se brojke, prebacuje krivicu i izmišljaju zavjere.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
