Visoko obrazovanje

Nedostatak međunarodne saradnje, loša mobilnost studenata i studijski programi koji zavise od gostujućih profesora, tek su neke od slabih tačaka kako na javnim, tako i na privatnim fakultetima.

Međutim, u Agenciji za akreditaciju visokoškolskih ustanova RS su optimistični i vjeruju da su mnogi od tih kriterijuma poboljšani, jer su pojedini izvještaji rađeni prije tri godine. Očigledno je da je sada potrebna detaljna analiza svega što je urađeno, a šta nije, kako bismo dobili objektivnu sliku visokog obrazovanja, čije je stanje daleko od sjajnog. To  potvrđuje i sama primjena "Bolonje".

Prošlo je više od deset godina od početka implementacije bolonjskog procesa, a on je i dalje površan, parcijalan i neprincipijelan. Za potpuni bolonjski sistem neophodni su bolji uslovi i edukacija nastavnog kadra, sistem predavanja, vježbi, testiranja i ocjenjivanja.

Sve to na univerzitetima u RS i BiH se sprovodi individualno i bez težnje za jedinstvenim sistemom.

Najteže je studentima, koji završavaju studije po različitim principima, pa na tržištu rada ne kotiraju kao završeni diplomirani studenti sa istim nivoom obrazovanja.

Bolja mobilnost studenata i nastavnog osoblja, razvijenije strategije i veća ulaganja u naučnoistraživački rad stavke su koje zahtijevaju projekte i planove koji će biti realizovani, a ne samo mrtvo slovo na papiru. Tu je i kvalitetna upisna politika, koja nam je potrebna da bismo zaustavili školovanje kadra za biro.

Svake godine, kao po automatizmu, pred sam dolazak novih generacija krenu žustre rasprave o kreiranju upisne politike i neophodnom usklađivanju sa potrebama tržišta rada, i sve na tim raspravama samo i ostane.

Ne prestanemo li dobijati armije brucoša društvenih fakulteta i diplomaca koji su poslodavcima nepotrebni - ni stari program, ni "Bolonja" nam ne pomogoše...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.