Vidovdan - dan tuge i ponosa

Slava vojske u Dobrunu, jednom od najstarijih manastira iz doba Nemanjića i pomen nastradalim Srbima u Srebrenici, u kojoj je prije sedam vijekova osnovana Mitropolija srebrenička, potvrđuju da srpski narod nije repa bez korijena i da vijekovima živi na ovim prostorima.

I opet, poslije mnogo, mnogo Vidovdana, možemo slobodno reći da ni jedna srpska žrtva, ni jedna suza, ni tužna sudbina onih koji su ostali, nisu bili uzaludni i da srpski narod na ovim prostorima, ponovo diše punim plućima.

Oni koji su svoje živote ostavili na Vidovdan 1992. godine i oni koji su ga zahvaljujući njima doživjeli, imaju pravo da pitaju: Ko to još smije da ignoriše srpske žrtve? Ko godinama pokušava protjerati istinu o masovnom stradanju jednog naroda i fabrikovanim lažima prekrajati istoriju Srba, koji su vijekovima živjeli na tlu BiH?

Odgovori su jasni nama, ali i "njima", koji su organizovali progon i pokolj srpskog življa od Jasenovca do Jadovna, Prebilovaca, Kravice, Zalazja i drugih stratišta, koji svjedoče o masovnim ubistvima jednog naroda. Stradali su samo zato što su bili druge, pravoslavne vjere.

Srbi, koji su doživjeli i proživjeli mnoge Vidovdane, trpjeli su i istrpjeli najmonstruoznija mučenja i opstali.

A i danas pamtimo i ne zaboravljamo gdje nas je to odvelo - u slobodu, kroz koju koračamo uzdignute glave i s ponosom u očima.

Pamtimo to zbog nas i potomaka naših, koji će živjeti ovdje i pamtimo zbog budućnosti koja zaslužuje da bude zasnovana na istini.

Pamtimo i to da su muslimanske snage iz Srebrenice planirale potpuno uništenje srpskog življa u Podrinju. Pamtimo i gdje su upadali u nebranjena sela i ubijali srpsku nejač. Pamtimo sve i nijednu položenu glavu ne zaboravljamo.

I tražimo da se otvore ladice i iz kučina obmane izvuku sudbine ovdašnjeg naroda.

Tražimo da krivci budu krivci, a ne žrtve.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.