Već viđeno
Predajom kandidatskih lista neslužbeno je počeo finiš izborne kampanje u Srpskoj, koja, jelte, ovdje nikad i ne prestaje. Nema više nepoznanica, ali ima šokova i nevjerice, od ajkula iz Hurgade, preko šamara na koncertu, do ponavljanja istih rečenica kao 2018. i 2014. godine. Sa obje strane.
I to je toliko predvidivo i dosadno da ona ajkula dođe, bože me prosti, kao neočekivano osvježenje.
Očigledno je da vladajuća koalicija, koja danas izgleda nešto drugačije nego 2018, u smislu sastava partija koje je čine, neće mnogo da mijenja taktiku, s tim da će redovna nacionalna priča sada biti obogaćena i dozom socijalne, platama i penzijama, kešom na računima mladih i slično. Već viđeno i provjereno u Srbiji. Milorad Dodik će na svojim leđima morati da povuče ne samo dobar dio ekipe iz vlastite partije, nego i kandidate drugih stranaka s ciljem da i oni dobace do cenzusa ne bi li svi zajedno nekako namakli 42 mandata za novu vladu. Otuda će on biti centralna figura kampanje, a drugi će da love svoje parče prostora.
U sredini je službeno opozicija, a neslužbeno garnitura sa mnogo nepoznanica. Nešićev DNS i Selakov SPS, koji sebe očigledno vide kao jezičak na vagi bez kojih neće biti moguće formirati vlast. Stranka koju danas vodi Nenad Nešić 2018. osvojila je blizu 100.000 glasova, ali se u međuvremenu raspala na tri partije, koje bi, grubo gledano, trebalo da podijele taj kapital. U praksi sluti na borbu za goli opstanak za političkoj sceni. Ne za treći put, nego za treći mandat u NSRS. Selakovim socijalistima je ovo prvi pravi test. Zalet je uhvaćen na lokalnim izborima, ali za republički cenzus valja poderati više pari opanaka nego na opštinskim nivoima.
U ostatku opozicije preovladava, što je posebno frapantno, optimizam bez ikakvog pokrića. Ako je 2014. godine i imalo smisla biti optimista jer su dvije godine ranije SDS i PDP na lokalnim izborima imali ozbiljan rezultat i ako je 2018, zahvaljujući, u načelu, nepolitičkim događajima sa Trga Krajine, postojala šansa za preokret koji ovdje nije viđen od 2006, ostaje nejasno šta je danas temelj slavodobitnih izjava o kraju režima i ostalih floskula.
Najveća podvala u toj priči jeste da su predstojeći izbori nekakav referendum “mi ili oni” i to forsiraju oni koji ništa nisu učinili da ti izbori budu upravo izbor između dva koncepta, dva pogleda na društvo, dva sistema vrijednosti. To ne postoji. Postoje samo pojedinci koji su jasno i vidljivo drugačiji. Sami i bez veće podrške, prezreni i od jednih i drugih u toj nazovireferendumskoj podjeli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
