Uvoz
"Teško narodu koji ne tka ono što nosi, ne sije ono što jede i ne gnječi vino koje pije", stara je arapska poslovica koja kao da je pisana kod nas u vrijeme današnje.
Da je tako pokazuje to da nam svakodnevno pristižu kamioni sa robom iz uvoza vrijednom milione i milione maraka - bilo da je riječ o voću, povrću, mesu i mesnim prerađevinama.
Uvozi se sve i svašta. Uvozi se mnogo, i previše! I ono što nemamo, a ponajprije ono što imamo. A upravo zbog ovog drugog na gubitku su svi. Od domaćih poljoprivrednih proizvođača, koji sve teže mogu da žive od svoga rada, pa do posljednje karike u ovom lancu - potrošača, koji su na udaru raznih proizvoda sumnjivog kvaliteta.
I tako iz godine u godinu. Umjesto domaćih na našim tanjirima završavaju jabuke, šljive, krompir, luk, kupus i piletina iz uvoza.
Prekomjeran uvoz je prisutan i o njemu se priča na sva zvona, ali mu još nije odzvonilo. Šta je uzrok i ko je krivac za to? Gdje je rješenje? Kako zaštititi domaće proizvođače i tržište? Kako zaštititi potrošače?
Sve su to pitanja koja već godinama vape za pravim odgovorom. Ali, očigledno uzalud. Dokaz za to leži u 177 miliona razloga, pardon, 177 miliona maraka, koliko je bila vrijednost voća, povrća i mesa koje je stiglo na tržište iz uvoza, i to za samo šest mjeseci ove godine.
Da, da, za samo pola godine, vrijednost uvoza je bila višemilionska. Cifra je to od koje se svakome zavrti u glavi, a najviše sigurno domaćim farmerima, stočarima, voćarima i svim drugim poljoprivrednim uzgajivačima, čiji su proizvodi ostali u ambarima, neiskorišćeni i propali. Čije su farme ugašene, jer nisu imale od čega i zbog čega da posluju.
Krajnje je vrijeme da nadležni reaguju! Jer ako se ovako nastavi, prekomjeran uvoz će uništiti cijelu domaću proizvodnju. A onda će biti kasno da se traže krivci, da se traži rješenje, a vremena će biti samo za poslovice, u kojima sigurno nećemo biti poučni za to kako zaštititi domaće tržište…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
