Ustavne krivine
Ustavni sud BiH je, po ko zna koji put, uspio da raspiri stare vatre u ovoj i ovakvoj zemlji koja ni nakon tri decenije nije uspjela da stane na stabilne temelje. A upravo je jedan od krivaca za to pomenuti sud u kojem i danas-dan sjede tri stranca koji nemaju nikakve veze sa BiH, a ravnopravno učestvuju u njenom rušenju sa kolegama istomišljenicima.
Iz samog naziva te pravosudne institucije proizilazi da bi on trebalo da sudi i radi u skladu sa Ustavom, da čuva taj najviši pravni akt svake zemlje pa i BiH te ukazuje domaćim nadležnima na napravljene greške u koracima, a ne da kroji pravila igre.
Osim nevjerovatne situacije da određene lokalne i međunarodne struje još ne dozvoljavaju da u Ustavnom sudu BiH odlučuju samo domaći stručnjaci taj sud je, kako je vrijeme prolazilo, postajao jedan od ključnih izvora krize bez koje ova zemlje, aman, ne može nikako.
Ustavni sud BiH je godinama na meti kritika, prvenstveno iz Srpske na čiju su adresu ispostavili previše više nego spornih presuda, tražeći da iste budu bez polemisanja i sprovedene, pod plaštom da dolaze od institucije koja stoji na liniji odbrane Ustava i prava konstitutivnih naroda. Ali u tome su uveliko prešli linije i uhvatili se krivina gdje god su stigli.
Republika Srpska, odnosno njena Skupština do sada je u nekoliko navrata polemisala o sastavu i radu Ustavnog suda sa sjedištem u Sarajevu, tvrdeći da su tamošnje sudije, mahom iz reda bošnjačkog naroda uz pomoć stranaca, prevršile svaku mjeru i zadale se u krojenje nove ustavne strukture u BiH. One u kojoj od Srpske, u principu, ne bi ostalo ništa. Ukratko i što brže, ako je ikako moguće.
Međutim, uprkos zaključcima republičkog parlamenta situacija se nije do sada popravila za Srpsku, a ruku na srce dio njih je i previše zaboravljan, ako nije poslužio samo kao kratkoročna prijetnja.
Na snazi su i novi, usvojeni nakon što su sudije, bez predstavnika iz Srpske, promijenile pravila rada i omogućile da ubuduće zasjedaju čak kada i ne bude niko ko se bira u Banjaluci, bez obzira da li bili odsutni opravdano, što se do sada uzimalo u obzir kao razlog za odlaganje zasjedanja.
Ustavni sud je, tim potezom, možda i najviše do sada pokazao pravo lice i potvrdio da ima neke druge ciljeve koji nisu u skladu sa Ustavom i da je Srpska u pravu kada traži da se pravila ponašanja mijenjaju pod hitno.
Rok koji su republički predstavnici dali sudijama da vrate član 39 koji su izbrisali iz pravila rada, a koji podrazumijeva da na sjednicama mora da bude neko iz Republike Srpske, ističe danas u podne. Ostalo je do njih i do onih koji, što je prosto za rubriku vjerovali ili ne, ne mogu da provedu ni dan, a da se ne pozovu na suverenitet BiH i to kao države, dok istovremeno nikako da puste niz vodu strance koji su okupirali tu istu zemlju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
