Ustavne igre
BiH mjesecima ide iz krize u krizu, a situaciju dodatno komplikuje to što nijedna od njih nije završena prije nego što se ona druga rasplamsala.
Sve je počelo, kada je u pitanju ovaj aktuelni krizni talas, kad je Valentin Incko, pred sam odlazak iz fotelje visokog predstavnika u BiH, posegao za suludim ovlašćenjima, nametnuo dopunu domaćeg Krivičnog zakona i tako, između ostalog, zabranio negiranje genocida. Iako je bez sumnje znao i bio svjestan do čega će to dovesti u zemlji kakva je BiH odlučio je na taj način “proslavi” svoj odlazak nakon što je dugo, dugo godina bio na toj poziciji u BiH.
Nakon toga desilo se dosta toga. Srpski predstavnici su odlučili da neće učestvovati u odlučivanju na nivou BiH, osim u slučajevima kada to ne bi bilo u interesu Republike Srpske.
Kako su dani odmicali i to se mijenjalo u određenoj mjeri, a ostale su jake tenzije koje su nastavili da redovno potpiruju Kristijan Šmit koji je sjeo u Inckovu fotelju, uz pomoć sudija Ustavnog suda BiH koji su svemu tome po tradiciji već dali svoj začin.
Ustav u normalnim, suverenim državama jeste neupitno najviši pravni akt. Teško da ikome pada na pamet da ga tumači po nekom svom nahođenju ili da svjesno zažmiri, prilikom odlučivanja po nekom pitanju, na ono što piše u tom vrhovnom dokumentu. Međutim, kako BiH nije normalna država tako i ne treba više da baš pretjerano čudi činjenica da Ustav sve češće ostaje u drugom, trećem planu jer su politika i interesi pod ovim dijelom neba, nažalost, jači. I sve više jačaju na račun stabilnosti i napretka u ovoj i ovakvoj BiH. Ustavne igre uzimaju maha u turbulentnom vremenu, ako se posmatraju globalne geopolitičke prilike.
Ustavni sud BiH bi trebalo da bude čuvar Ustava, ali sve što smo mogli da vidimo samo u posljednje vrijeme dovodi i to pod veliki znak pitanja. Pa i o samom nazivu Ustavnog suda BiH se može diskutovati jer u njemu, uz šest domaćih sudija, sjede i tri stranca koji mahom, uz one iz reda bošnjačkog naroda, kroje odluke u ovoj zemlji i definišu šta je u skladu sa Ustavom, a šta ne. I tako će vjerovatno biti, dok kao prvo, politički predstavnici bošnjačkog naroda ne promijene ponašanje, a šanse da se desi to u skorije vrijeme su i ispod nule jer njima odluke Ustavnog suda idu u korist.
One su mahom usmjerene ka oduzimanju i preostalih nadležnosti koje Srpska još ima. Onih koje su joj još ostale nakon što su visoki predstavnici pod prisilom, a nekada i uz dobrovoljni pristanak lidera oduzimali i davali ih u ruke onih koji odlučuju na zajedničkom nivou vlasti.
BiH bi da ima volje koliko ima inata na njene tri strane i da je stranci puste na miru mogla s vremenom i postati normalna zemlja. Četvrt vijeka pod protektoratom je učinilo svoje jer su se Ustavom igrali mnogi koji na to ne bi smjeli ni da pomisle u matičnim zemljama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
