Upisne kvote
Vijest da gotovo niko od mladih neće u zidare i obućare, iako po završetku školovanja lako mogu pronaći posao, već radije biraju gimnazije, pa potom studij prava ili ekonomije, gdje maštaju o državnoj službi, odavno je postala naša svakodnevica.
Ni razne ohrabrujuće analize i obećane stipendije na deficitarnim studijima, poput matematike i fizike, nisu donijele neke veće pozitivne pomake.
Mladi se i dalje masovno školuju za biro, fakulteti ne smanjuju upisne kvote, uprkos podacima tržišta, poslodavci nezadovoljni kvalitetom radne snage, tržište koje ne prepoznaje diplome po Bolonji i tako u krug. Tapkamo u mjestu. Doduše, ove godine stigla su ozbiljnija obećana od stručnjaka zaduženih za kreiranje upisnih kvota, ali kakve će rezultate donijeti, sumiraćemo i uvjeriti se tek kada budu objavljene konačne liste upisanih u školama i na fakultetima.
Vlada RS donijela je juče odluku o broju studenata koji mogu biti upisani u akademsku 2016/17. godinu na javnim visokoškolskim ustanovama, a Ministarstvo prosvjete i kulture zadužila da ograniči upisne kvote na svim privatnim fakultetima.
Ova "rampa" za prekobrojne nije se baš pretjerano svidjela onima na privatnim fakultetima, ali takva odluka i ne treba biti nešto što će im se svidjeti, već što će donijeti konkretne mjere i rezultate.
Vlada napokon mora podvući crtu i prekinuti da finansira javne i podržava privatne fakultete koji školuju buduće armije nezaposlenih mladih ljudi.
Resorni ministar bi trebalo da uvede obaveznu godinu prakse na fakultetima i stipendije za studente deficitarnih zanimanja. Mnogi fakulteti bi mogli priznati da školuju dobre teoretičare, ali loše praktičare, čak i po cijeni da promijene sve profesore i udžbenike. I naravno, nakon toga, đaci i budući brucoši bi morali reći - neću da budem pravnik, već fizičar ili matematičar, jer me čeka stipendija, dobro opremljena laboratorija i praksa, a poslije diplomiranja - obezbijeđen posao i plata.
Sve bismo to trebali i morali ako želimo zaustaviti školovanje kadra za biro i sve to već odavno znamo, ali pitanje je jesmo li spremni napokon riječi sprovesti u djela.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.