Upisna šansa

Razlozi i osjećanja različita, ali problem isti za sve.

Gdje i kuda sa tim papirom? Kuda sa diplomom, koju već ima na hiljade mladih, koji, kao armija, svakog mjeseca marširaju ka zavodima za zapošljavanje. Na vrata koje firme zakucati i gdje konkurisati, ako poslodavcima niste potrebni?

Pitanja mnogo, ali kasno postavljenih.

Upisna politika je zakazala, mladi su se bez razmišljanja upisali na fakultet, a o svom indeksu počeli da misle tek kada im više nije bio potreban - kad su diplomirali. Tako nam je bilo godinama.

Ipak, ove godine se krenulo ranije razmišljati i planirati, što je za svaku pohvalu. Decembar je, a ne maj (kada se obično o upisnoj politici koplja lome), a već se kreće sa stručnim raspravama o kreiranju upisne politike za 2014/15. godinu. To je promjena za koju se svi nadamo da će uroditi plodom i da će napraviti jednu oštru reformu u upisnoj politici.

Gdje da se vidi rješenje? Svakako u smanjenju upisnih kvota i jačanju veza sa privredom. Poznato je da u primarni sektor, između ostalog, spadaju poljoprivreda, u sekundarni industrija, u tercijarni trgovina, kvartarni mediji i obrazovanje. Gdje da tražimo šansu? Na svakom mjestu pomalo, a nigdje previše.

Deficitarna zanimanja treba afirmisati, ali na pravi način, kroz veće stipendije i šansu za zaposlenje poslije završenog studija, a suficitarna zanimanja “zamrznuti”.

Odgovornost je na svima, od predstavnika nadležnih ministarstava, privrednika, stručne javnosti, pa do samih mladih.

Da, i mladih. Mladih, koji su još u školskim klupama, ali koji će u maju i junu početi da razbijaju glavu gdje da se upišu, za koji indeks da se bore. Mladih, koji moraju već sada detaljno da razmisle za šta će se školovati iduće četiri godine i čime žele da se bave cijeli svoj život.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.