UN ili EU
Odluka famoznog Savjeta za sprovođenje mira u BiH (PIK) da za novog visokog predstavnika, umjesto najdugovječnijeg šefa OHR-a Valentina Incka, imenuje njemačkog političara Kristijana Šmita izazvala je različita reagovanja, ali i tumačenja buduće uloge OHR-a u jedinom protektoratu u Evropi - BiH.
Aktuelni šef OHR-a Valentin Incko koji je podnio ostavku i na toj funkciji će biti do 1. avgusta ostaće upamćen kao najdugovječniji visoki predstavnik i onaj koji je iz BiH otišao sa milionskim saldom na računu. U Republici Srpskoj će ostati upamćen i po nizu, najblaže rečeno, nesmotrenih, a često i veoma poganih političkih izjava, a takvom će otprilike i završiti svoj mandat. Naime, Incko je povodom odluke PIK-a o imenovanju njegovog nasljednika, poručio da “novi visoki predstavnik ne treba ni da dolazi u BiH ako NEĆE koristiti bonska ovlaštenja”.
Teško je u jednom komentaru navesti koliko je takav stav pogrešan pa je dovoljno reći da je stvar potpuno suprotna i da “novi visoki predstavnik ne treba ni da dolazi u BiH ako ĆE koristiti bonska ovlaštenja”. Drugim riječima, Šmit treba da se obaveže na to i tako će možda da pridobije bar dio legitimiteta koji mu nedostaje zato što odluka PIK-a o njegovom imenovanju nije donesena konsenzusom, jer za nju nije glasala Rusija. Ukoliko se obaveže da neće posezati za bonskim ovlašćenjima, Šmit bi mogao da dobije i podršku Rusije u Savjetu bezbjednosti UN, jer ako dođe u BiH bez saglasnosti SB UN, Šmitove odluke neće imati šta da traže u “Službenom glasniku RS”.
Da budemo jasni, budući šef OHR-a moći će da dođe u Banjaluku i uvjeri se u tradicionalno srpsko gostoprimstvo. I ništa više od toga. Ali ako decidno da do znanja da su bonska ovlašćenja prošlost (što bi praktično značilo da će Ustavni sud BiH i stranci sa sudijskim togama koji u njemu sjede ostati jedini problem i jedina institucija koja na silu mijenja ustavno-pravni poredak i Dejtonski mirovni sporazum), onda niko u Srpskoj ne bi imao ništa protiv toga da Šmitov mandat bude dugovječniji od Inckovog.
Naprotiv. Možda djeluje paradoksalno, ali ostanak OHR-a u BiH, naravno sa ograničenom ulogom i mandatom, znači da se o sudbini BiH i dalje odlučuje u Savjetu bezbjednosti UN, a ne u sjedištu EU u Briselu. A pošto međunarodni zvaničnici, sa akcentom na zapadne, uporno daju do znanja da domaći političari u BiH nisu sposobni da vode ovu zemlju, bolje da o njoj odlučuju tamo gdje ima ko da digne ruku, povisi glas i brani Srpsku. U EU nema takvog. Nema veze što nema ni Velike Britanije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
