UIO i altruizam

Umjesto da se iskoriste u prave svrhe, ovi automobili su postali još samo jedno opterećenje za sve poreske obveznike ove zemlje, s obzirom na to da se za njihovo skladištenje na godišnjem nivou izdvajaju stotine hiljada maraka.

BiH je ovim još jednom dokazala da joj nema ravne u bacanju para.

Ukoliko su zakonske procedure osnovni problem koji sprečava da se ovi automobili iskoriste na bolji način, postavlja se sasvim logično pitanje, zar se zakon ne može promijeniti ili na neki način prilagoditi kako bi se ta vozila mogla bolje iskoristiti, a ne uništavati?

Nisu li upravo naši političari najglasniji zagovornici promjena zakonskih rješenja u slučajevima kada to njima odgovara? Zbog čega se sada zakon ne može promijeniti i omogućiti da se vozila koja vrijede milione ustupe određenim humanitarnim organizacijama ili drugim institucijama kojima vozila nedostaju? Ili je mnogo lakše kupiti nova vozila, a ova jednostavno uništiti?

Stiče se utisak da je zemlji koja grca u dugovima i u kojoj građani jedva krpe kraj sa krajem nekoliko miliona maraka prava sitnica.

Naravno da u svemu ovome na prvom mjestu treba da bude ispravnost vozila i bezbjednost onih koji bi ih koristili. Upravo zbog toga je nejasno zbog čega se ta vozila godinama čuvaju u skladištima i puštaju da propadaju, a ne radi se ništa na promjeni zakona kako bi se ova vozila iskoristila na bolji način.

Postavlja se pitanje zbog čega je to tako? Da li i kome ovakvo stanje odgovara? Crvenom krstu, Civilnoj zaštiti, domovima zdravlja sigurno ne odgovara. Njima bi, sasvim sigurno, samo jedan automobil značio mnogo i olakšao rad, a nemoguće da od 1.509 onih koja se planiraju uništiti, nijedan ne bi poslužio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.