Ubačena bubica
Dan oslobođenja Banjaluke u Drugom svjetskom ratu prošao je u svečanoj atmosferi, a u Banskom dvoru potvrđeno je jedinstvo Srba s obje strane Drine. Međutim, nije dugo trebalo da to prikazano jedinstvo bude vraćeno u svakodnevne tokove, jer se pojavila nova bubica koja je poslužila kao razlog za stranačka trvenja. Ovaj put bubica je bila prava, ne ona u figurativnom smislu.
Ta mala stvarčica “ozvučila” je i ogolila brojne nedostatke u političkom životu Balkana. Iako vjerovatno nikad nije zabilježen slučaj prisluškivanja bubicom koja je bila vidljiva baš svima, prosto nevjerovatno djeluje činjenica da neko na sastanak sa najvišim zvaničnicima dođe sa spravicom koju koristi u svrhu kreiranja medijskih sadržaja za svoje zvanične stranice na društvenim mrežama. Jednostavno, neko je trebalo da objasni da se na takve sastanke ne ide sa nekoliko volontera koji vas prate i snimaju baš svaki vaš korak.
S druge strane, poražavajuće djeluju pokušaji dodvoravanja predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i vještačko stvaranje nove afere koja bi se nadovezala na onu u Srbiji, a čija meta je navodno bio Vučić.
Pojam prisluškivanja se u postkomunističkim zemljama koristi isuviše lako kako bi se od određenog lidera napravila žrtva i samo se nameće pitanje: “Šta rade državne službe kad godinama ne mogu da uprate najobičnije prisluškivanje?”. Nemoguće je da imate priču o snažnoj i bezbjednoj državi i priču o prisluškivanju njenog predsjednika. Prosto, jedno od tog dvoje je laž.
Elem, ovom “aferom” pokušano je nešto što se nikada u Republici Srpskoj do sada nije dešavalo, a to je pretvaranje svega u rijaliti. Samo je falilo još nekoliko emisija na više televizija, nekoliko samoprozvanih stručnjaka za bezbjednost i dobili bismo jeftinu komercijalizaciju političkog života koju možemo da vidimo u zemljama okruženja. A onda bi se nametnulo pitanje: “Kad je to Beba Popović stigao u RS i za koga radi?”.
Bubice, ove prave i one figurativne, česta su pojava među Srbima i skoro da nema pitanja i važnog događaja koji ne prati jedna bubica. Da li ubačena, vještački izazvana ili nešto treće, nije važno. Jednostavno, te bubice svaku dobru priču pretvore u rijaliti i potpuni nonsens.
Po sličnom receptu završila je i priča o “non-pejperu”, jer niko više ne priča o njegovoj suštini, već svi upiru prstom i slijepim tumaranjem traže njegovog kreatora. I tako je skoro sa svakom ozbiljnom temom. Zbog raznoraznih bubica danas nemamo zajedničku deklaraciju o zaštiti ćirilice, odbor za Donju Gradinu ne zasjeda, 30 godina borci čekaju spomenik i slično... Te bubice i sitni detalji su svako važno pitanje pretvorili u jednokratnu ponjavu za ostvarivanje trenutne koristi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
