U susret jubileju
BiH za manje od mjesec obilježava 25 godina od kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum i počela da se piše nova istorija jedne zemlje pod ovim podnebljem, koja ni, nakon četvrt vijeka, nije samostalna.
I danas još dosta njenih poglavlja kroje stranci, bilo iz kancelarija koje su na domaćim adresama ili širom svijeta, među kojima ima i onih koji se zalažu i bore za očuvanje tekovine Dejtona, ali i onih koji bi sve iznova i bez saglasnosti sva tri konstitutivna naroda.
Svake godine, u dane kada se bliži ova godišnjica, iz BiH se može čuti ko je i kako do sada radio za BiH, a ko je radio i ko još radi protiv nje. Ko je za izvorni Dejton, a ko nema ništa protiv da se nastavi rušenje temelja koje su započeli upravo stranci - visoki predstavnici.
Ova godina će biti, kako se čini, drugačija samo jer je riječ o jubileju, a sve ostalo će vjerovatno biti isto.
Iz Predsjedništva BiH već je najavljeno da će povodom ovog važnog datuma biti potpisana zajednička izjava sva tri člana te institucije u kojoj sjede dva predstavnika iz FBiH i jedan iz Srpske. I to i treba da bude urađeno, nema razloga da ne bude urađeno, ali je pitanje šta će osvanuti dan nakon jubileja. Da li će taj dokument ili govor, kako god ga nazvali, nestati i na scenu ponovo doći neki jednostrani pokušaji rušenja Dejtona, vratiti se priča o njegovoj reviziji ili neka treća.
BiH je, što je do sada ponovljeno milijardu puta, zemlja dva entiteta i tri konstitutivna naroda. I oni su ti koji treba da se pitaju. Pomoć stranaca je poželjna, ali pomoć, a ne upravljanje ovim ili onim procesima.
S druge strane, međunarodno prisustvo u ovom obimu jasno pokazuje da još nismo spremni da uzmemo stvari u svoje ruke i sami sebi krojimo planove za bolju i bezbjedniju budućnost.
BiH, ako postoji želja da opstane i da se razvija, treba dogovor tri naroda. Ne može uvijek jedan da se izdiže iznad ostala dva i traži sve za sebe.
Dogovor je ključ svega. Ako ga ima, ima i rješenja, a ima i rješenje ako nema dogovora i ako se jure neki lični, a ne opšti interesi. Ova zemlja možda i ima još jednu šansu ako se okrene novi list i krene gledati naprijed, a ne stalno unazad u potrazi za načinom kako doći do onoga što je ispušteno u ratu, jer takav pogled vodi samo jednom.
BiH, odnosno svaki njen narod još broji ožiljke iz rata i jedan od krivaca za to je politika, koja patnju i Dejton koristi uglavnom zarad političkih jeftinih poena i pravosuđe, koje svojim neradom tome daje vjetar u leđa.
Nadajmo se da ćemo do i nakon jubileja naučiti određene lekcije i dati sve od sebe da se i ostvare u svakodnevnom životu, a ne već narednog jutra ili dana zaboraviti sve poruke mira, napretka i suživota.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
