U srcu velika
Nadživjela je prvu, a na odličnom je putu da bude dugovječnija i od druge Jugoslavije, a imajući u vidu kako su se granice na Balkanu mijenjale tokom proteklih vijekova, Republici Srpskoj se mora odati priznanje na čvrstini i dostojanstvu.
U proteklih 29 godina sistem funkcionisanja Srpske organizovan je i učvršćen na način da niko ovdje ne griješi kada je naziva državom, iako kao entitet unutar BiH nema baš sve elemente državnosti. I to je svakako najvažnija posljedica jedine srpske pobjede u građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji. Srpska je, bez obzira na silne unutrašnje probleme i političke trzavice postala stabilan okvir za život svih svojih građana.
U srcu velika.
Ono na čemu svi zajedno, počev od onih na najodgovornijim funkcijama, preko opozicije, novinara, intelektualaca i svih drugih slojeva društva moramo da radimo jeste jačanje demokratije, uvažavanje slobode govora, poštovanje prava slabijih i nemoćnih, prihvatanje drugačijeg mišljenja i razvijanje osjećaja za kritiku i samokritiku. Nisu praznični dani vrijeme za velike unutrašnje sukobe, ali to ne znači da se nakon ovogodišnjeg Božića i Dana Republike nećemo svi zajedno vratiti u redovne tokove ispunjene optužbama, uvredama, omalovažavanjem...
I to je važno imati na umu jer država oslabljena iznutra teško će se nositi sa izazovima koji dolaze spolja.
A nije da ih nema. Činjenica da su u Sarajevu na ulicama proslavljali pobjedu Džoa Bajdena u Americi, koliko god to bizarno i suludo izgledalo, dovoljno govori šta tamošnje političke i razne “nevladine” elite očekuju od promjena na čelu najvažnije svjetske sile. Bez obzira što su njihova nadanja za sada na dugom štapu, neozbiljno i neodgovorno bi bilo ne obraćati pažnju na te nove američke vjetrove. A nije da takvog neozbiljnog pristupa nema i kod nas, čak i kada su na sceni golim okom mnogo vidljivije stvari. Potpuno je jasno da politički, vjerski i medijski establišment u Sarajevu u totalu ima jedinstven pogled na budućnost ove zemlje. Pod plaštom borbe za građansku državu i protiv svih oblika ekstremizma ili bilo čega što ima primjese nacionalnog, stvoren je red “građanskih ekstremista”, samoproklamovanih boraca protiv fašizma i drugih totalitarnih uređenja, čiji stavovi su klasično obilježje upravo toga protiv čega se navodno bore. A meta im je uvijek ista - sve što sluti na jačanje pozicije Srba. I to ne samo u BiH. Siktanje i halabuka građanoida zbog razvoja događaja u Crnoj Goriv raskrinkalo ih je do tančina. Tu kombinaciju klasične antisrpske i uvijene građanske retorike koja se svako malo pretvara u političke inicijative koje za cilj imaju rušenje principa na kojima je BiH izgrađena ne vide samo politički diletanti. Ili ne žele da vide. I nije stvar u tome da bi u Srpskoj trebalo da se ugledaju na Sarajevo. Daleko bilo, jer tamošnje jedinstvo graniči sa destrukcijom i sluti na uništavanje zemlje u koju se zaklinju. Jednoumlje je pogrešno, jedinstvo poželjno.
Živjela Republika Srpska!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
