Tuzlanska kapija

Ali s obzirom na to, da bi ponavljanje postupka, kako tvrdi odbrana, dovelo do stvarnih počinilaca zločina, bilo bi ljudski i humano žrtvovati se za tu istinu.

Pravne nelogičnosti koje taj predmet prate od samog početka dovele su do toga da su međunarodni eksperti na poligonu u Nikincima dokazali da ljudi na Tuzlanskoj kapiji nisu stradali od granate ispaljene sa Ozrena jer, jednostavno, ta granata nikada ni nije ispaljena, a za šta je Đukić osuđen na 20 godina robije. Ako sudije Suda ne žele da rizikuju moguću činjenicu da su zločinci, ubice, naredbodavci i stvarni počinioci masakra na Tuzlanskoj kapiji danas na slobodi, i da svi mi mirno prolazimo pored njih ne znajući ko su prihvatiće zahtjev Đukićeve odbrane i razmotriti nove dokaze.   

A činjenica je da je presuda u tom teškom, osjetljivom predmetu ratnog zločina donesena na osnovu jednostranog, a sad se pokazuje i pogrešnog vještačenja. Činjenica je i da taj vještak, Berko Zečević, nije želio ni da prisustvuje vještačenju događaja na Tuzlanskoj kapiji, čak ni uz ponudu da sam izabere sve elemente i da utvrdi upadne uglove granate kao što je to bilo u zapisnicima.

Niko u ovom slučaju ne traži smanjenje kazne ili oslobađanje generala Đukića, nego samo utvrđivanje istine na osnovu dokaza zbog poštovanja prema žrtvama.

Jer nemoguće je da baš nijedan jedini segment sa lica mjesta od 1. maja 1995. godine na Tuzlanskoj kapiji, ako je istina ono što je navedeno u presudi, ne odgovara onome što su pokazali eksperimenti u Nikincima.

Ako Sudu za prihvatanje zahtjeva nisu dovoljni novi dokazi, onda bi mogao da od Zečevića zatraži da sa svojim stručnjacima obavi eksperiment na poligonu u Nikincima. Jer Davor Đukić je obećao da će pocijepati sve dokaze do kojih su došli međunarodni stručnjaci u slučaju da Zečević dođe do 50 odsto onoga što je naveo u vještačenju sa Tuzlanske kapije. Tek u tom slučaju bilo bi jasno da se tu više ne radi o montiranom političkom procesu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.