Turista ima, para nigdje
„Rekordna turistička godina u Srpskoj”, „Najbolja turistička sezona u istoriji Srpske”, i drugi ranije objavljeni, bombastični naslovi nadovezuju se na onaj od prije nekoliko dana koji nas sve kolektivno informiše da je za osam mjeseci ove godine bilo 36.000 više noćenja nego u istom periodu gore spomenute rekordne prošle godine.
Laik bi zaključio da nam teče med i mlijeko i da je budžet od turista dupke pun. Međutim, da je kojim slučajem prije tog zaključivanja pogledao podatke Poreske uprave Republike Srpske o ukupnom prometu preko fiskalnih kasa u maloprodaji, ugrizao bi se za jezik i prećutao ove hvalospjeve.
Poreznici su izračunali kako dobra turistička sezona ne znači i dobar promet jer su se brojni stranci, koji su naprasno otkrili Srpsku kao novu top destinaciju, odlučili da ne troše puno dok razgledaju znamenitosti.
Vjerovatno je na sceni klasični balkanski mentalitet koji „vrišti” pred odlazak na more i reflektuje se na provjeri kontrole na granici uz obavezna, manje-više uvijek ista, pitanja: koliko mesa mogu da ponesem, koliko konzervi piva i paštete, da li u prtljag mogu da stavim dva ili tri litra vina.
Isti je slučaj (nema nam druge nego da tako pretpostavimo) i sa turistima iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Crne Gore i Austrije koji su pohodili naše gradove tokom prošle, ali i ove godine. Drugog objašnjenja nema. Doduše, ima tu nešto i do nas i našeg olakog shvatanja svakog posla pa i onog vezanog za turizam.
U prevodu, ne znamo dobro da „prodamo” naše turističke potencijale. Vi kad odete, recimo u Split, samo penjanje na zvonik svetog Duje u Dioklecijanovoj palati se naplaćuje. Zašto ne bismo i mi turistima naplaćivali ulaz u Kastel?
Opravdanja koja kažu da rekonstrukcija banjalučke tvrđave nije izvedena do kraja stoje, ali sve prognoze kažu da se, bez kakve-takve zarade od ulaznica ili otvaranja neke suvenirnice, to i neće desiti u skorijoj budućnosti. U pravu su i oni koji kažu da je to sića u poređenju sa novčanim sredstvima koja su potrebna za kompletnu rekonstrukciju.
Međutim, važan je stav i namjera. Zar vi stvarno mislite da u fontanu Di Trevi u Rimu svi redom bacaju novčiće od po dva evra. A opet se godišnje skupi 1,5 miliona evra. Sav taj bačeni novac automatski postaje gradski, odnosno odlazi u dobrotvorne svrhe za otvaranje besplatnih trgovina i kuhinja kao pomoć onima kojima je to najpotrebnije.
Možda mi nemamo taj luksuz kao Italijani, ali novac svakako možemo da uložimo ponovo, u turizam.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
